Povratak posade Artemis II s obilaska Mjeseca zasad protiče mirno, ali jedan od najskupljih i najvažnijih sustava na letjelici zadaje NASA-i neugodan problem. Toalet vrijedan 23 milijuna dolara začepio se još nekoliko sati nakon polijetanja, a američka svemirska agencija sada sumnja da je uzrok kemijska reakcija u sustavu za obradu urina. Kvar ne ugrožava povratak na Zemlju, no posada na putu prema završetku misije mora posegnuti za pričuvnim rješenjem.
Direktor leta misije Artemis II Rick Henfling naglasio je u utorak da “toalet i dalje radi”, ali da je problem u pražnjenju spremnika za otpadnu tekućinu. Umjesto uobičajenog izbacivanja otpadne vode u svemir, četvero astronauta sada koristi osobne višekratne spremnike za urin, sklopive pričuvne uređaje predviđene upravo za ovakve situacije. Sustav za zbrinjavanje fekalija, koji ide odvojenim vodom, pritom radi normalno.
Pričuvno rješenje usred leta
Problem je prvi put prijavljen samo nekoliko sati nakon polijetanja iz Cape Canaverala na Floridi. Astronautica Christina Koch tada je prilagodila postavke sustava i ponovno ga pokrenula uz pomoć kontrole leta, pa se nakratko činilo da je kvar riješen. No poteškoće su se nastavile i posada i dalje ne može ispustiti otpadnu tekućinu iz letjelice.
Koch je iz Oriona rekla da je takozvani Universal Waste Management System ispuštao “miris kao da gori grijač”. U istom je javljanju toalet nazvala “vjerojatno najvažnijim komadom opreme na letjelici”, a u šali je dodala da je ponosna što se može nazvati “svemirskom vodoinstalaterkom”. Orion bi, prema planu, u Tihi ocean trebao sletjeti u petak.
Toalet na Orionu sličan je onome na Međunarodnoj svemirskoj postaji, ali ovo mu je prvo pravo testiranje na ljudskoj misiji u dubokom svemiru. U doba programa Apollo astronauti nisu imali toalet, nego su koristili posebne vrećice za otpad. Na Orionu, letjelici promjera pet metara i visine nešto veće od tri metra, toalet je smješten ispod poda i to je jedino mjesto na kojem astronauti mogu biti sami. Prostor je vrlo skučen i bučan, pa posada mora štititi sluh, a sustav usisavanja nadoknađuje bestežinsko stanje.
Fekalni otpad odlaže se u jednokratne vrećice koje se potom komprimiraju i vraćaju na Zemlju.
Nije problem bio led
NASA je isprva sumnjala da je uzrok kvara zaleđivanje filtara. Zbog toga je Orion okrenut prema Suncu kako bi se eventualni led otopio, a aktivirani su i grijači. No začepljenje ni tada nije nestalo.
Prema riječima direktora leta Ricka Henflinga, najizglednije objašnjenje sada vodi prema kemikalijama koje se koriste kako bi se u otpadnoj tekućini spriječilo stvaranje biofilma, odnosno nakupina mikroorganizama. Moguće je da je upravo ta kemijska reakcija stvorila sitne čestice koje su začepile filtar. Kvar je zato posljednjih dana postao jedna od glavnih tema konferencija za novinare u NASA-inu Svemirskom centru Johnson u Houstonu, istom centru koji je 1970. primio slavnu poruku Jacka Swigerta nakon eksplozije spremnika kisika na Apollu 13: “Houston, imali smo problem.”
Lori Glaze iz NASA-ine Uprave za razvoj istraživačkih sustava rekla je da će se pravi uzrok moći utvrditi tek nakon slijetanja, kada inženjeri budu mogli otvoriti sustav i pregledati ga iznutra. Upravo zato ovaj kvar nije tek neugodnost na jednom letu. Orion nosi opremu koja mora pouzdano raditi i na budućim ljudskim misijama daleko od Zemlje, gdje će prostora za improvizaciju biti još manje.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
