Ledena zrnca koja Encelad izbacuje u svemir mogla bi olakšati potragu za tragovima života u oceanu ispod njegove površine. Analiza podataka letjelice Cassini i laboratorijski pokusi upućuju na to da se otopljene tvari razdvajaju dok se kapljice iz podzemnog oceana postupno smrzavaju. Pritom se pojedini sastojci nakupljaju u različitim dijelovima kapljice, a njezinim raspadanjem nastaju zrnca bogata određenim spojevima. Istraživanje je objavljeno u časopisu Science Advances.
Ispod ledene kore tog Saturnova mjeseca nalazi se ocean slane vode. Pukotine u blizini južnog pola izbacuju vodenu paru i ledene čestice u svemir, pa je letjelica Cassini tijekom više prolazaka analizirala materijal koji potječe iz oceana. Nova studija objašnjava kako se njegov sastav mijenja dok kapljice prolaze kroz pukotine i pretvaraju se u ledena zrnca.
Kapljice se smrzavaju postupno
Mjehurići plina izranjaju na površinu oceana i pucaju, stvarajući sitne kapljice koje vodena para nosi kroz pukotine u ledu. Znanstvenici su ranije pretpostavljali da se smrzavaju gotovo trenutačno. Novi laboratorijski pokusi i modeli upućuju na drukčiji proces: kapljice se hlade postupno, pa se otopljene tvari mogu razdvojiti prije nego što se voda potpuno zaledi.
Soli i organski spojevi pritom se raspoređuju u različite dijelove kapljice. Razdvajaju se i različite vrste soli: natrijev klorid, poznat kao kuhinjska sol, može se odvojiti od natrijeva karbonata. Zamrznute kapljice ubrzavaju dok prolaze kroz pukotine. Pri udaru o ledene stijenke mogu se raspasti u čestice široke svega nekoliko mikrometara.
Tako nastaju ledena zrnca različita sastava. U nekima bi određeni spojevi mogli biti zastupljeni u većem udjelu nego u drugima. Buduća letjelica mogla bi analizirati pojedina zrnca i tražiti rijetke kemijske tragove, umjesto da mjeri samo prosječni sastav cijelog mlaza.
Takva bi analiza mogla pomoći u potrazi za kemijskim tragovima koji bi upućivali na biološke procese. Ako se spojevi povezani s mikroorganizmima koncentriraju u pojedinim zrncima, instrument bi ih mogao lakše prepoznati. Riječ je, međutim, o mogućnosti za buduća istraživanja, a ne o dokazu da se u Enceladovu oceanu nalaze mikroorganizmi.
Zemaljski mikroorganizam preživio je u laboratorijskoj inačici oceana
Druga studija u časopisu Science Advances ispitala je može li zemaljski mikroorganizam podnijeti kemijske uvjete slične onima u Enceladovu oceanu. Istraživači su u laboratoriju pripremili vrlo alkalnu vodu bogatu karbonatima i siromašnu ugljikovim dioksidom, a zatim u nju dodali arheju koja proizvodi metan, Methanothermococcus okinawensis. Mikroorganizam je rastao u tim uvjetima koristeći vodik, koji može nastati reakcijom vode i stijena, te se prilagodio maloj količini ugljikova dioksida.
To je laboratorijski rezultat sa zemaljskom vrstom, a ne opažanje života na Enceladu. Istraživanje pokazuje da kemija oceana ne bi nužno isključila jedan poznat oblik metabolizma. Prva studija upućuje na to da pojedina ledena zrnca mogu sadržavati veće koncentracije određenih sastojaka oceana. Zajedno, radovi pomažu odrediti što bi buduće letjelice trebale tražiti i kako analizirati materijal iz Enceladova podzemnog oceana.
