Arheolozi su u Angkor Watu ponovno uočili izblijedjele zidne slike zahvaljujući obradi digitalnih snimki koja je izvorno razvijena za analizu satelitskih podataka. Na prikazima su prepoznati konjanici i skupina glazbenika, a u cijelom kompleksu zabilježeno je približno 200 sličnih prizora.
Riječ je o metodi dekorelacijskog rastezanja (decorrelation stretch). Ona ne dodaje nove oblike u sliku, nego pojačava razlike među bojama i kanalima koje je kamera već zabilježila. Tako se tragovi pigmenta mogu izdvojiti iz blijede pozadine i postati vidljivi ljudskom oku.
Od satelita do zidnih slika
Metodu je 1996. opisao Ronald Alley iz NASA-inog Laboratorija za mlazni pogon pri radu s podacima instrumenta ASTER na satelitu Terra. Satelitski senzori snimaju površinu u više valnih područja, pa male razlike u refleksiji mogu otkriti sastav stijena i tla.
Isti se postupak kasnije pokazao korisnim i izvan satelitske geologije. Jon Harman, istraživač stijenske umjetnosti i stručnjak za medicinsko snimanje, izradio je dodatak DStretch za program ImageJ. Nakon usporedbe NASA-inih snimki Marsa prije i nakon obrade, metodu je prilagodio fotografijama arheoloških lokaliteta.
Obrada ne smije zamijeniti izvorni trag
DStretch mijenja prikaz postojećih podataka, ali ne može potvrditi da je svaki istaknuti oblik stvarni ostatak boje. Arheolozi zato obrađene prikaze uspoređuju s izvornim fotografijama, stanjem zida i tragovima na samom lokalitetu. Time mogu razlikovati stvarne ostatke pigmenta od digitalnih artefakata nastalih pojačavanjem kontrasta.
Takav oprez posebno je važan kod vrlo izblijedjelih slika, gdje obrada može istaknuti i sitne promjene u površini žbuke. Metoda je već korištena za proučavanje stijenske umjetnosti u Norveškoj, Meksiku i Kanadi te zidnih slika u egipatskim grobnicama.
Što nova obrada donosi arheologiji
U Angkor Watu obrada je istraživačima omogućila da uoče prizore koje je golim okom teško razlikovati od podloge. Takvi nalazi ne mijenjaju samo izgled zidova, nego mogu pomoći u proučavanju tema, tehnika i promjena u umjetnosti kroz vrijeme.
Slična primjena digitalne obrade nadopunjuje druge metode snimanja iz zraka i orbite, poput satelitskog praćenja velikih struktura na Zemlji i laserskog mapiranja skrivenih arheoloških građevina u Amazoniji. U svim tim slučajevima tehnologija pomaže usmjeriti istraživanje, ali konačnu potvrdu i dalje daju arheološki kontekst i izravni pregled lokaliteta.
