Struktura Richat u Sahari široka je oko 45 kilometara, ali njezin se puni oblik jasno vidi tek iz svemira. NASA je objavila novu snimku tog golemog kružnog sustava grebena, koji se nekoć smatrao mogućim tragom udara iz svemira. Danas se objašnjava drukčije: riječ je o uzdignutim slojevima stijena koje je erozija tijekom vremena ogolila i oblikovala u prstenove.
Na sjeverozapadnom rubu bazena Taoudeni, na visoravni Adrar u Sahari, nalazi se jedno od najneobičnijih obilježja na Zemljinoj površini. Iz orbite izgleda kao golemo oko u pustinji. Zato je struktura Richat poznata i kao Oko Sahare.
U njezinoj okolici pronađeni su paleolitički kameni alati i neolitičke špiljske slike, što pokazuje da je taj prostor važan i za razumijevanje davne ljudske prisutnosti u Sahari. No struktura Richat svjetsku je pozornost privukla prije svega zbog svojeg oblika i veličine. Na tlu se vide pojedini grebeni, udoline i slojevi stijena. Tek iz svemira postaje jasno da se ti dijelovi slažu u kružnu strukturu promjera oko 45 kilometara.
Struktura Richat opisana je još 1930-ih i 1940-ih godina. U ranim geološkim opisima spominjala se pod nazivom “Richat buttonhole”. No tada još nije bilo lako shvatiti kako cijela struktura zapravo izgleda.
Problem je bio u mjerenju. Kada stojite u takvom krajoliku, vidite samo njegov mali dio. Greben, udolinu, boju stijena, prijelaz iz jednog sloja u drugi. Cijeli kružni uzorak izmiče pogledu.
To se promijenilo u doba NASA-inog programa Gemini, kada su astronauti počeli snimati Zemlju iz orbite. Oko Sahare tada se izdvojilo kao jedan od najprepoznatljivijih prizora na površini planeta. Nije bilo novo za geologe, ali je tek iz svemira postalo jasno koliko je veliko i pravilno.
Zašto više ne izgleda kao dobar kandidat za krater
Zbog kružnog oblika struktura Richat neko se vrijeme smatrala mogućim udarnim kraterom. Ta pretpostavka imala je smisla. Na planetima i mjesecima veliki kružni oblici često nastaju nakon udara asteroida ili kometa, a Oko Sahare iz orbite doista može izgledati kao golem trag u pustinji.
No istraživanja nisu potvrdila da je riječ o krateru. NASA strukturu Richat objašnjava drukčije: duboki slojevi stijena izdigli su se iznad prodora magme u Zemljinoj kori, a zatim ih je erozija tijekom dugog vremena počela ogoljavati. Kako se tvrđe i mekše stijene nisu trošile istom brzinom, krajolik se postupno razlomio u kružne grebene.
Autor slike: NASA
Geolozi takav uzdignuti dio nabranih slojeva stijena nazivaju antiklinalom. Kod strukture Richat erozija je otvorila njezine slojeve i ostavila gotovo pravilan raspored prstenova. Bliže središtu nalaze se starije stijene, dok se mlađi slojevi pojavljuju prema vanjskim dijelovima strukture.
Nova snimka Landsata pokazuje zašto je Oko Sahare tako upečatljivo
Nova NASA-ina snimka nastala je podacima instrumenta OLI, odnosno Operational Land Imager, na satelitima Landsat 9 i Landsat 8. Riječ je o zajedničkoj misiji NASA-e i Geološkog zavoda SAD-a. Podaci su prikupljeni 5. i 6. ožujka 2026.
Na snimci se jasno vide narančasti i sivi tonovi koji naglašavaju prstenove strukture Richat i širi saharski krajolik. Te razlike u boji nisu samo estetski detalj. One upućuju na različit sastav stijena, osobito na razliku između sedimentnih i magmatskih stijena.
Upravo zato je struktura Richat tako korisna za geologe. Ona nije samo neobičan oblik u pustinji, nego mjesto na kojem se iz svemira može čitati duga geološka povijest jednog dijela Afrike.
Međunarodna unija geoloških znanosti uvrstila je 2022. strukturu Richat među 100 najvažnijih geoloških lokaliteta svjetske baštine. Organizacija ju je istaknula kao jedan od najdojmljivijih primjera prstenastih struktura povezanih s magmatskim procesima.
Struktura Richat često se pojavljuje u tvrdnjama koje je povezuju s Atlantidom. Razlog je uglavnom njezin kružni oblik. U rubnim teorijama taj se oblik pokušava povezati s popularnim tumačenjima Platonova opisa izgubljenog grada.
No takva veza ne stoji na čvrstim temeljima. Kružni oblici u prirodi nisu rijetkost, a podaci o strukturi Richat upućuju na izdizanje slojeva stijena i dugotrajnu eroziju, ne na ostatke drevnog grada. Ni položaj u Sahari ne odgovara kontekstu Platonove priče o Atlantidi.
Stvarna priča zbog toga nije manje zanimljiva. Struktura Richat nije izgubljeni grad ni krater nastao udarom iz svemira. Ona je golemi geološki zapis u saharskom krajoliku, toliko velik da ga je čovjek u punom obliku prepoznao tek kada je Zemlju počeo gledati iz orbite.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
