Mjesečeva daleka strana je sve samo ne slična bliskoj strani.
Astronomi su dobili nove tragove koji pomažu razotkriti misterije oko neobične asimetrije prisutne na udaljenoj strani Mjeseca.
Različita raspodjela radioaktivnih elemenata nakon katastrofalnog sudara tijekom stvaranja Mjeseca može pomoći u objašnjavanju neobične asimetrije u sastavu lunarnih strana.
Zemljin Mjesec postoji na takav način da ima ‘blisku stranu’ koja je trajno orijentirana prema Zemlji i ‘daleku stranu’, koja uvijek gleda dalje od Zemlje. Sastav bližnje strane Mjeseca neobično se razlikuje od njegove udaljene strane.
Zemljin Mjesec je hladno tijelo i sadrži ograničenu količinu vode i malo tektonskih procesa ispod površine.
Znanstvenici trenutno vjeruju da je sustav Zemlja-Mjesec nastao kada se tijelo veličine Marsa nadimka Theia, koja je u grčkoj mitologiji bila majka Selene, boginje Mjeseca, katastrofalno sudarilo s proto-Zemljom, uzrokujući miješanje komponenti oba tijela.
Vjeruje se da su se krhotine ovog sudara prilično brzo razdvojile, možda tijekom nekoliko milijuna godina, te stvorile Zemlju i Mjesec.
Zemlja je na kraju postala veća i veličinom evoluirala savršeno, što je rezultiralo dinamičnim planetom s atmosferom i oceanima.
S druge strane, Zemljin Mjesec na kraju je postao manji i nije imao dovoljno mase da primi karakteristike koje čine naš planet jedinstvenim.
Desetljeća promatranja pokazala su da je mjesečeva povijest bila puno dinamičnija nego što se očekivalo, a vulkanske i magnetske aktivnosti dogodile su se prije samo milijardu godina, mnogo kasnije nego što se očekivalo.
Trag zašto su bliske i daleke strane Mjeseca toliko različite dolazi iz snažne uočljive asimetrije u njegovim površinskim karakteristikama.
Na neprestano bliskoj strani Mjeseca, golim okom možete promatrati tamne i svijetle mrlje tijekom bilo koje noći ili dana.
Prvi astronomi nazivali su ta mračna područja ‘maria’, što na latinskom znači ‘mora’, obrazlažući da su to bila vodena tijela po analogiji sa Zemljom.
https://kozmos.hr/nasa-ce-sagraditi-divovski-teleskop-na-udaljenoj-strani-mjeseca/
Koristeći teleskope, znanstvenici su prije više od jednog stoljeća otkrili da to zapravo nisu mora, već krateri ili vulkanska obilježja.
Međutim, budući da je Mjesec blizu Zemlje, udaljen samo oko 380 000 km, to je bilo prvo tijelo Sunčevog sustava koje su ljudi uspjeli istražiti, prvo koristeći bespilotne letjelice, a zatim izbliza, na licu mjesta, kada je Apollo sletio prve ljude na kozmičko tijelu koje nije Zemlja.
Krajem 1950-ih i početkom 1960-ih, svemirske sonde bez posade koje je lansirao SSSR vratile su prve slike s daleke strane Mjeseca, a znanstvenici su bili iznenađeni kad su otkrili da su se te dvije strane vrlo različite.
Daleka strana – često pogrešno označena kao „tamna strana“ – nije imala gotovo nikakve „marie“. Samo 1% na udaljenoj strani bilo je njima prekriveno, u usporedbi s 31% na bliskoj strani.
Znanstvenici su bili zbunjeni, ali sumnjali su da ta asimetrija nudi tragove o tome kako je Mjesec nastao.
Krajem 1960-ih i početkom 1970-ih, NASA-ina misija Apollo vidjela je šest svemirskih letjelica kako slijeću na mjesečevu površinu. Astronauti su donijeli 382 kg mjesečevih stijena kako bi razumjeli porijeklo Mjeseca analizirajući njegove kemijske karakteristike.
Analizirajući mjesečeve uzorke, znanstvenici su brzo utvrdili da je relativna tama tih mrlja bila posljedica njihovog geološkog sastava i da su se zapravo mogli pripisati vulkanizmu.
Znanstvenici su također identificirali novu vrstu stijena nazvanu KREEP: skraćenica za stijenu obogaćenu kalijem (kemijski simbol K), rijetke zemaljske elemente (REE, koji uključuju cerijum, disprozij, erbij, europij i druge elemente koji su rijetki na Zemlji), te fosfor (kemijski simbol P), koji je bio povezan s mariom.
Ali zašto bi vulkanizam i KREEP trebali biti tako neravnomjerno raspoređeni između bliže i daljnje strane Mjeseca, opet predstavljaju zagonetku.
Koristeći kombinaciju promatranja, laboratorijskih eksperimenata i računalnih simulacija, znanstvenici s Instituta za znanosti o životu Zemlje s Tokijskog tehnološkog instituta, Sveučilišta Florida, Instituta za znanost Carnegie, Sveučilišta Towson, NASA Johnson Space Center-a i Sveučilišta iz Novog Meksika iznjedrili su neke nove tragove o tome kako je Mjesec stekao svoju blisku i dalju bočnu asimetriju.
To je povezano s glavnim KREEP svojstvom. Kalij (K), torij (Th) i uran (U) u osnovi su radioaktivno nestabilni elementi.
To znači da se javljaju u različitim atomskim konfiguracijama koje imaju različit broj neutrona.
Ovi atomi promjenjivog sastava poznati su kao ‘izotopi’, od kojih su neki nestabilni i raspadaju se da bi stvorili druge elemente, proizvodeći toplinu.
Toplina od radioaktivnog raspada ovih elemenata može pomoći u topljenju stijena u kojima se nalaze, što dijelom može objasniti njihovo zajedničko mjesto.
Ova studija pokazuje da, uz poboljšano zagrijavanje, uključivanje komponente KREEP u stijene smanjuje njihovu temperaturu topljenja, povećavajući očekivanu vulkansku aktivnost iz jednostavno radiogenih modela razgradnje.
Slika: Otisak čizme Buzza Aldrina na mjesečevoj površini.Izvor: NASA.
Budući da se većina tih tokova lave nalazila rano u mjesečevoj povijesti, ovo istraživanje također dodaje ograničenja u vremenu evolucije Mjeseca i redoslijedu u kojem su se na Mjesecu odvijali različiti procesi.
Rezultati ove studije, objavljene u Nature Geoscience, sugeriraju da su KREEP-om obogaćena Maria utjecala na mjesečevu evoluciju nastanka.
“Iz termičko numeričkog modeliranja pokazujemo da radiogeno zagrijavanje spaja taj učinak i da je moglo rezultirati asimetričnom koncentracijom građe kore nakon magme i oceana na mjesečevoj bliskoj strani”, napisali su istraživači u svojoj studiji.
“Naša otkrića sugeriraju da je geokemijska anomalija na bliskoj strani utjecala na toplinsku i magmatsku evoluciju Mjeseca tijekom cijele njegove povijesti nakon diferencijacije”, zaključili su znanstvenici.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram-t.me/kozmoshr
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
