Rasprave o životu izvan Zemlje često se svode na pitanje koliko bi takvi organizmi mogli biti napredni. Nova studija pokušala je tome pristupiti neobičnim mjerilom: umjesto da gleda samo starost planeta, procijenila je koliko je energije ondje moglo biti dostupno fotosintetskom životu. Rezultat ne potvrđuje postojanje izvanzemaljaca, ali upućuje na to da bi napredni oblici života u našem zvjezdanom susjedstvu mogli biti rjeđi nego što se ponekad pretpostavlja.
Istraživači su za 29 obližnjih egzoplaneta na kojima bi mogla postojati tekuća voda procjenjivali ukupnu količinu ugljika koju bi fotosintetski organizmi mogli vezati tijekom vremena. Taj su podatak uzeli kao mogući pokazatelj biološke produktivnosti i, posredno, stupnja evolucijskog razvoja. Riječ je o modelu i hipotezi, a ne o izravnom mjerenju života na tim svjetovima.
Na Zemlji su fotosintetski organizmi tijekom geološke povijesti vezali velike količine ugljika. Taj je proces promijenio okoliš i stvorio uvjete za razvoj složenijih ekosustava. Autori zato pretpostavljaju da dulje vrijeme samo po sebi ne jamči napredniji život: važni su i količina svjetlosti, temperatura, oborine te površina na kojoj bi fotosinteza mogla djelovati.
Zašto stariji planet ne mora imati razvijeniji život
Mnogi potencijalno nastanjivi svjetovi u Sunčevu susjedstvu kruže oko crvenih patuljaka, zvijezda koje su slabije od Sunca. Neki od tih planeta stariji su od Zemlje, no primaju manje svjetlosti, a na plimno vezanim svjetovima jedna je strana stalno okrenuta zvijezdi. U modelu to može ograničiti ukupnu fotosintetsku proizvodnju čak i ako je život ondje nastao prije više milijardi godina.
Primjer je TRAPPIST-1e, planet udaljen oko 40 svjetlosnih godina. Prema procjeni autora, tijekom svoje povijesti mogao je vezati približno petinu količine ugljika procijenjene za Zemlju. Ako su pretpostavke modela točne, ondje bi život mogao biti na znatno ranijem stupnju razvoja. Atmosfera tog planeta i dalje je velika nepoznanica, a drukčiji sastav atmosfere mogao bi bitno promijeniti izračune.
Od 29 proučenih svjetova samo su dva, GJ 1061 c i K2-3 d, u modelu mogla imati veću kumulativnu biološku produktivnost od Zemlje. Ni to ne znači da na njima postoje organizmi, a kamoli civilizacije. Za ostale je svjetove procjena još nesigurnija jer ne poznajemo njihove površine, klimu ni eventualnu biosferu.
Studija zato ne govori da je izvanzemaljski život nemoguć niti da je pronađen. Nudi način na koji bi se buduća opažanja mogla povezati s modelima razvoja života. Podaci o atmosferama egzoplaneta, među ostalim oni koje bi mogao prikupiti Svemirski teleskop James Webb, mogli bi pomoći u provjeri nekih pretpostavki. Dok takvih dokaza nema, pitanje života izvan Zemlje ostaje otvoreno.
