Buduće misije oko Mjeseca neće moći stalno čekati upute sa Zemlje. NASA-ina mala letjelica CAPSTONE završila je produljenu misiju u kojoj je testirala upravo ono što će takvim sustavima trebati: autonomnu navigaciju i svemirsku komunikaciju koja ne prestaje čim signal nestane iza Mjeseca.
Letjelica veličine mikrovalne pećnice pokazala je da se dio lunarne infrastrukture može graditi skromnije, pametnije i fleksibilnije nego što zvuči kada govorimo o misijama na Mjesec.
Mala letjelica u orbiti koja će trebati većim misijama
CAPSTONE, punim imenom Cislunar Autonomous Positioning System Technology Operations and Navigation Experiment, lansiran je 2022. godine kao prva američka komercijalna misija u blizini Mjeseca. Njegova prva velika zadaća bila je ispitati gotovo pravocrtnu halo orbitu oko Mjeseca, složenu putanju u kojoj se koriste gravitacijski odnosi Zemlje i Mjeseca kako bi se uštedjelo gorivo.
Ta je orbita važna jer je povezana s budućim lunarnim operacijama i planovima za dugotrajniji boravak ljudi oko Mjeseca. NASA u novom priopćenju navodi da je CAPSTONE nakon osnovne misije dobio 15 mjeseci produljenja, tijekom kojih je postao testna platforma za naprednu komunikaciju, umrežavanje, autonomnu navigaciju i softverski definirane satelitske tehnologije.
Drugim riječima, NASA nije morala lansirati novu letjelicu da bi isprobala nove sustave. Iskoristila je ono što već kruži u lunarnom prostoru.
Kada veza sa Zemljom nestane, letjelica mora znati gdje je
Jedan od najvažnijih testova bio je autoNGC, sustav koji letjelici omogućuje da sama procijeni gdje se nalazi, kamo ide i kako doći do cilja bez stalnih naredbi sa Zemlje. Dijelovi te tehnologije već su letjeli u Zemljinoj orbiti, ali CAPSTONE je prvi put testirao takav sustav u blizini Mjeseca.
Test je postao posebno vrijedan kada su antene NASA-ine mreže Deep Space Network bile zauzete podrškom misiji Artemis II. CAPSTONE je tada imao samo nekoliko komunikacijskih prozora tjedno. Umjesto da to bude problem, upravo su takvi prekidi pokazali koliko autonomija može biti korisna.
Letjelica je koristila kameru zvjezdanog tragača kako bi snimala Mjesec, Zemlju i druga nebeska tijela. Na temelju tih slika sustav optičke navigacije određivao je položaj letjelice, a NASA navodi da je u pojedinim situacijama bio bolji od metoda koje se oslanjaju na obradu podataka sa Zemlje u stvarnom vremenu.
Svemirski internet mora preživjeti prekide
Drugi važan dio produljene misije bio je test komunikacije koja je napravljena za stvarni svemir, a ne za idealnu vezu. Sustav poznat kao delay/disruption tolerant networking, ili DTN, radi tako da letjelica pohrani podatke kada nema veze i automatski ih pošalje čim se komunikacija vrati.
U jednoj demonstraciji CAPSTONE je počeo slati podatke prema Zemlji, ali je veza prekinuta prije kraja prijenosa. Sustav je sačuvao ostatak podataka i nastavio slanje u sljedećem komunikacijskom prozoru. NASA tvrdi da je svaki dio podataka stigao na Zemlju.
To nije sitnica. Astronaut koji se spusti iza lunarnog brda, rover koji ulazi u krater ili mala letjelica koja privremeno izgubi izravnu vezu ne smiju ovisiti o savršenom signalu. Ako se Mjesec pretvara u radno okruženje, komunikacija mora biti otporna na prekide.
Što CAPSTONE govori o povratku na Mjesec
NASA je svoje aktivnosti na CAPSTONE-u završila u lipnju 2026., dok će Advanced Space nastaviti koristiti letjelicu kao razvojnu platformu. Za svemirsku tehnologiju to je zanimljiv obrat: mala komercijalna letjelica, izvorno napravljena za ispitivanje orbite, postala je laboratorij za sustave koji će trebati većim i skupljim misijama.
U široj slici, CAPSTONE se uklapa u isti problem koji prati sve planove za Mjesec. Nije dovoljno poslati ljude ili robotske misije. Treba izgraditi način da se one snalaze, komuniciraju i nastave raditi kada Zemlja nije odmah dostupna.
Detalji produljene misije objavljeni su u NASA-inom priopćenju o CAPSTONE-u, dok širi pregled letjelice donosi službena stranica misije.