U drevnom egipatskom gradu Butu istraživači su pronašli zidove velike građevine od nepečenih opeka, podignute na pripremljenoj pješčanoj podlozi. Pripisuju je vremenu 26. dinastije, u 7. i 6. stoljeću prije Krista. Među ruševinama su pronađeni amuleti i drugi obredni predmeti, zbog čega se razmatra mogućnost da je služila kao svetište, grobnica ili dio širega vjerskog kompleksa.
Do nalaza su došli povezujući satelitske radarske podatke s mjerenjima električne otpornosti tla i iskopavanjem. Na lokalitetu u sjeverozapadnoj delti Nila, gdje su se naselja smjenjivala tisućljećima, takav im je pristup pomogao odvojiti ostatke zakopane arhitekture od razbacanog građevinskog materijala.
Rezultate je međunarodni tim, među čijim je autorima Mohamed A. R. Abouarab, objavio u časopisu Acta Geophysica 10. ožujka 2026. U istraživanju su korištene i snimke satelita Sentinel-1 od 5. svibnja 2018. godine. Iako mjerenja i nalazi podupiru postojanje građevine, njezina točna namjena još nije utvrđena.
Satelitski podaci usmjerili su potragu na tlu
Buto, poznat i kao Tell el-Fara’in, arheolozima je zahtjevan lokalitet. Od preddinastičkog do ranoga islamskog razdoblja na istome su prostoru nastajala i nestajala naselja. Novija gradnja, nanosi i materijal premješten ljudskim djelovanjem ili prirodnim procesima prekrili su starije slojeve, pa se iz onoga što je vidljivo na površini teško može zaključiti što leži ispod nje.
Tim je istražio uzvisinu Kom C, jednu od triju glavnih uzvisina lokaliteta. U radarskim podacima najprije je izdvojio područja s neuobičajenim signalom, a zatim ondje rasporedio linije za terenska mjerenja. Satelitska snimka tako je poslužila za odabir područja istraživanja, dok su detaljniji raspored ostataka provjeravali instrumentima na tlu i iskopavanjem.
Za mjerenje podzemlja upotrijebili su tomografiju električne otpornosti, poznatu pod kraticom ERT. Kroz elektrode postavljene na površini u tlo se uvodi električna struja, a iz izmjerenih razlika napona izračunava se njegova otpornost. Na nju utječu sastav tla, vlaga i zakopani materijali. Zid, pješčani sloj i okolni sediment zato mogu ostaviti različite tragove u rezultatima.
Računalni model dobiven tim postupkom ne pokazuje izravno čemu je neka građevina služila. Ni svaka zona visoke otpornosti ne mora biti zid. Rezultate treba usporediti s poznatim slojevima lokaliteta, bušotinama i arheološkim nalazima kako bi se razlučile moguće prirodne i građene strukture.
Pravilni zidovi ispod sloja razbacanih ostataka
U gornja tri metra istraživači su zabilježili raspršene anomalije koje povezuju s ostacima iz ptolemejskog ili rimskog razdoblja. Mogući izvori tih signala uključuju nepečene opeke, vapnenačke ulomke i keramiku, dijelom premještene s izvornoga položaja.
Dublje su se izdvojili pravilniji obrisi građevine, približnih dimenzija 25 puta 20 metara. Tim je pripisuje saiskom razdoblju, odnosno 26. dinastiji. Dubina istaknutih anomalija razlikuje se između dvaju istraženih područja: u području A pojavljuju se na približno tri do pet metara, a u području B na dva do četiri metra.
Podloga građevine pružila je dodatni trag o načinu gradnje. Mjerenja i raniji podaci iz bušotina upućuju na namjerno postavljen sloj pijeska. Izraženu pješčanu zonu na dubini od približno šest do sedam metara autori tumače kao posljedicu pripreme i poravnavanja tla prije podizanja građevine.
Istraživači su usporedili i dva načina računalne obrade terenskih profila. Najprije su zasebno obrađene dvodimenzionalne presjeke spojili u prostorni prikaz, a zatim iste podatke obradili trodimenzionalnom inverzijom. Tim postupkom računalo traži prostorni raspored otpornosti koji odgovara izmjerenim vrijednostima. Prema rezultatima rada, trodimenzionalna obrada jasnije je izdvojila zakopanu arhitekturu.
Amuleti upućuju na vjersku namjenu
Arheološka provjera obuhvatila je površinu od 10 puta 10 metara, podijeljenu u četiri kvadrata. Iskopavanja su otkrila zidove od nepečenih opeka, amulete i druge predmete koje tim povezuje s 26. dinastijom. Nalazi su potvrdili da dio geofizičkih signala odgovara stvarnim ostacima gradnje.
Obredni predmeti i žrtvenik navode na vjersku ili pogrebnu namjenu, no dopuštaju više tumačenja. U radu se razmatraju velika grobnica, svetište, prostor povezan s pogrebnim obredima i svećenička rezidencija, ali i širi vjerski ili upravni kompleks. Za sada nema dovoljno dokaza da bi se građevina pouzdano odredila kao hram ili grobnica.
Kozmos je ranije pisao o ostacima astronomskog opservatorija u Butu. Ovo istraživanje obrađuje zakopanu arhitekturu na Komu C, pa te nalaze ne treba poistovjećivati samo zato što dolaze s istog lokaliteta.
Tim u radu predlaže proširenje geofizičkih mjerenja na druga područja i dublje slojeve. Želi provjeriti i mogućnost da se pod debelim slojem gline nalazi još jedan hram. Odgovor će tražiti dodatna mjerenja i arheološku provjeru, jednako kao i pitanje čemu je služila građevina čije su zidove već pronašli.
