kozmos.hr
Astronomija

Betelgez se oporavlja od velike eksplozije površine iz 2019.

Betelgez. Izvor: European Southern Opservatory
objavljeno

Nove opservacije provedene s teleskopom Hubble pokazuju da se crveni superdiv Betelgez polako oporavlja od velike eksplozije njegovog vanjskog sloja uočenog 2019.

Betelgez, odnosno α Orionis najsjajnija je zvijezda u zvijeÅŸÄ‘u Orion i deseta najsjajnija zvijezda na naÅ¡em noćnom nebu. Betelgez je po vrsti crveni superdiv, Å¡to znači da će jednog dana eksplodirati u događaju koji zovemo supernovom, a njegova se jezgra uruÅ¡iti u neutronsku zvijezdu ili u crnu rupu. 2019. godine s teleskopom Hubble primijetili smo da je povrÅ¡inski sloj Betelgeza eksplodirao u događaju koji su astronomi nazvali povrÅ¡inskim izbacivanjem mase ( Surface Mass Ejection, tj. SME). Danas, nova promatranja provedena opet pomoću Hubblea pokazuju da se zvijezda počela polako oporavljati od tog događaja.

Veliko zatamnjenje

Od zvijezda, uključujući naše Sunce, očekujemo da rutinski izbacuju dio svoje površinske materije (plazme) kroz tzv. koronalna izbacivanja mase (Coronal Mass Ejection, tj. CME). Ipak, ono što smo 2019. uočili na Betelgezu puno je većih dimenzija—on je sa svoje površine odjednom izbacio 400 milijardi puta više mase nego što zvijezde čine za običnog koronalng izbacivanja. Kad su tome posvjedočili, astronomi su shvatili da se radi o fenomenu koji prije nismo vidjeli i koji spada u potpuno novu kategoriju solarne aktivnosti. Kad se to dogodilo, nadalje, Betelgez je naglo potamnio i prividna magnituda digla mu se s 0,6 na 1,6, te se vratila na 0,6 tek godinu dana kasnije. Događaj danas kolokvijalno nazivamo „Velikim zatamnjivanjem.“

Betelgez
Umjetnički prikaz eksplozije Betelgezove fotosfere i grafikon koji prikazuje pad njegove svjetline kroz vrijeme. Izvor: NASA, ESA, Elizabeth Wheatley (STScI).

„Nikad prije nismo vidjeli toliko izbacivanje mase s povrÅ¡ine zvijezde. Ostali smo zatečeni s nečim Å¡to ne razumijemo u potpunosti. To je potpuno novi fenomen koji moÅŸemo promatrati direktno iz daljine, te promatrati pobliÅŸe pomoću Hubblea. Gledamo zvjezdanu evoluciju u realnom vremenu“, rekla je Andrea Dupree iz Centra za Astrofiziku Harvard & Smithsonian.

Pretpostavljamo da je do fenomena moÅŸda doÅ¡lo kao rezultat velikog konvekcijskog mjehura koji je nastao duboko u unutraÅ¡njosti zvijezde i polako se izvlačio na povrÅ¡inu dok nije doÅ¡lo do erupcije. Točnije, mjehur je, ako nam je teorija točna, uzrokovao podrhtavanja i odgurnuo sa Betelgeza jedan dio njegove fotosfere, nakon čega se ta izbačena plazma ohladila i pretvorila u praÅ¡inu. Taj događaj čak je poremetio Betelgezov ciklus „pulsiranja“, tj. varijacije u njegovoj svjetlosti koje traju 400 dana i koje astronomi redovno promatraju već dva stoljeća.

Postepen povratak na staro

Zvijezda je sada joÅ¡ uvijek u procesu oporavljanja. Bez obzira na povratak njegove svjetline, joÅ¡ uvijek se vidi da se zvijezda nije vratila u normalu. Iako su se vanjski slojevi polako stabilizirali, Å¡to potvrđuju opservacije, fotosfera, tj. njegova povrÅ¡ina joÅ¡ uvijek se obnavlja i za sad joÅ¡ nije stabina, već na neki način ljulja poput ÅŸelatine. „Betelgez sada radi neke vrlo čudne stvari; njegova unutraÅ¡njost na neki način ‘poskakuje“, nastavila je Dupree. Ono Å¡to je sigurno je da će nam događaj vrlo dobro posluÅŸiti u izgradnji naÅ¡eg znanja o zvijezdama u kasnim stadijima ÅŸivota. No bez obzira na fenomen do kojeg je doÅ¡lo, Betelgezova supernova ne bi se trebala dogoditi joÅ¡ 100 tisuća godina.

Betelgez great dimming
“Veliko zatamnjivanje” Betelgeza 2019. Snimljeno pomoću Vrlo velikog teleskopa Europske svemirske agencije. Izvor: ESO/M MontargÚs et al.

Inače, radi se o zvijezdi udaljenoj otprilike 548 svjetlosnih godina, Å¡to znači da se sve ovo zapravo dogodilo otprilike u isto vrijeme kada je Kolumbo otkrivao Ameriku. Kao Å¡to je navedeno, vrlo jako svijetli i lako ga je uočiti na nebu. Orion, njemu matično zvijeÅŸÄ‘e, iz naÅ¡eg dijela planete trenutno je vidljivo samo u ranim jutarnjim satima, no za par mjeseci biti će vidljivo gotovo cijelu noć.

Na kraju valja spomenuti i Betelgezovu iznimnu veličinu: promjer mu je oko 1,23 milijarde kilometara, odnosno 764 puta veći od Sunčevog. Drugim riječima, kada bi ga postavili u Sunčev sustav umjesto Sunca, zauzeo bi prostor sve do Jupitera. Uz to, on se pribliÅŸavanjem svojoj supernovi polako Å¡iri i okruÅŸen je slojevima materijala  koji je izbacio iz sebe kroz zadnjih stotinjak tisuća godina. Najveći od tih slojeva sam po sebi ima radijus od 7,5 svjetlosnih godina.

 


Pridruşite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram

–t.me/kozmoshr


 

Izvori:

„Betelgeuse“. Britannica, 2022. https://www.britannica.com/place/Betelgeuse-star (11.8.2022.).

Harvard-Smithsonian Center for Astrophysics. „Hubble sees supergiant Betelgeuse slowly recovering after blowing its top“. Phys.org, 2022. https://phys.org/news/2022-08-hubble-supergiant-betelgeuse-slowly-recovering.html (11.8.2022.).

Zaljubljenik u astronomiju od malih nogu. Diplomirani anglist. U slobodno vrijeme vjerojatno s frendovima u obliÅŸnjem kafiću. U paralelnom svemiru sam neÅ¡to od sljedećeg: pomorac, fizičar, astronaut, pisac, ÅŸeljezničar.

Pratite Kozmos na Google Vijestima.