Potraga za životom izvan Sunčeva sustava već se dugo ne vodi samo oko zvijezda sličnih Suncu. Novo istraživanje sugerira da bi i male, hladnije zvijezde, unatoč snažnim erupcijama, mogle nuditi povoljnije uvjete za razvoj života nego što se dosad pretpostavljalo.
Skupina istraživača iz Kine pokazala je da pojačana ultraljubičasta aktivnost takvih zvijezda u nekim slučajevima može proširiti područje u kojem se istodobno preklapaju uvjeti za tekuću vodu i kemijske procese važne za nastanak gradivnih sastojaka RNA.
U astrobiologiji se nastanjivo područje najčešće definira kao pojas oko zvijezde unutar kojega bi na površini nekog svijeta mogla postojati tekuća voda. Upravo je to takozvano područje tekuće vode dugo bilo glavni kriterij u procjeni može li neki udaljeni svijet biti pogodan za život.
No autori novog rada upozoravaju da sama udaljenost od zvijezde ne daje cijelu sliku. Osim temperature, važnu ulogu može imati i ultraljubičasto zračenje, osobito ako potiče kemijske reakcije povezane s nastankom prekursora RNA. Zbog toga su istraživači dodatno razradili pojam ultraljubičastog nastanjivog područja, odnosno zone u kojoj UV zračenje nije samo prijetnja, nego potencijalno i važan pokretač prebiotičke kemije.
Male zvijezde više nisu samo sporedni kandidati
Znanstvenici su se dugo najviše bavili egzoplanetima oko zvijezda tipa G, kakvo je i naše Sunce. Posljednjih godina u prvi plan sve češće dolaze manje zvijezde tipa K i M, ponajprije zato što žive znatno dulje.
Zvijezde tipa K imaju masu od približno 0,45 do 0,8 Sunčeve mase, dok se kod zvijezda tipa M ta vrijednost kreće između oko 0,08 i 0,45 Sunčeve mase. Iako su manje i hladnije od Sunca, njihov životni vijek daleko je duži. Dok je Sunce staro oko 4,5 milijardi godina, zvijezde tipa K mogu živjeti između 15 i 70 milijardi godina, a zvijezde tipa M od oko 100 milijardi pa sve do 14 bilijuna godina.
To je jedan od glavnih razloga zbog kojih su postale toliko zanimljive astrobiologiji. Posebno se izdvajaju zvijezde tipa M, koje prema procjenama čine oko 70 posto svih zvijezda u Mliječnoj stazi.
Što su modeli pokazali na devet poznatih svjetova
Istraživači su u radu objavljenom u časopisu The Innovation analizirali devet potvrđenih ili vrlo vjerojatnih egzoplaneta oko zvijezda tipa K i M. Pritom su ispitivali može li pojačana aktivnost zvijezda, osobito tijekom erupcija, promijeniti granice ultraljubičastog nastanjivog područja i dovesti ga u preklapanje s područjem u kojem je moguća tekuća voda.
U uzorak su uključeni Kepler-1540 b, KOI-7703.01, KOI-8047.01, Kepler-155 c, KOI-5879.01, Kepler-1512 b, Kepler-438 b, KOI-7706.01 i KOI-8012.01. Gotovo svi smatraju se stjenovitim svjetovima, osim Keplera-1540 b, koji je svrstan među svjetove nalik Neptunu.
Rezultati su pokazali da se područje tekuće vode i ultraljubičasto nastanjivo područje doista mogu preklapati, ali ne često. Od devet analiziranih objekata samo su tri završila unutar tog zajedničkog pojasa: KOI-8012.01, KOI-8047.01 i KOI-7703.01.
Autori istodobno ističu da su za Kepler-1540 b, Kepler-438 b i Kepler-155 c potrebna dodatna opažanja kako bi se pouzdanije procijenilo dopuštaju li njihove površinske temperature uvjete pogodne za nastanjivost.
Koliko je cijela priča složenija od same udaljenosti od zvijezde dobro pokazuje sustav TRAPPIST-1, jedan od najpoznatijih planetarnih sustava oko zvijezde tipa M. U njemu se nalazi sedam stjenovitih svjetova, a tri kruže unutar klasično definiranog nastanjivog područja.
Na prvi pogled to zvuči vrlo obećavajuće, ali stvarnost je složenija. Ti svjetovi orbitiraju vrlo blizu svojoj zvijezdi, s orbitalnim razdobljima od jednog do 12 dana, pa astronomi smatraju da bi mogli biti plimno vezani. To znači da bi im ista strana stalno bila okrenuta prema zvijezdi. Uz to, matična zvijezda pokazuje izraženu aktivnost i snažno zračenje, što dodatno otežava procjenu stvarne nastanjivosti.
Upravo zato novo istraživanje skreće pozornost na nešto što se lako previdi. Za procjenu je li neki svijet doista pogodan za život nije dovoljno znati samo nalazi li se u zoni u kojoj bi mogla postojati tekuća voda. Jednako je važno razumjeti kakvu kemiju omogućuje njegova zvijezda i u kojim se uvjetima ti čimbenici stvarno susreću.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
