Uz Mjesec, Zemlju u Sunčevu sustavu prate i manji objekti koji se kreću gotovo istim ritmom oko Sunca. Jedan od njih, asteroid Kamoʻoalewa, toliko je neobičan da znanstvenici već godinama raspravljaju je li riječ o običnom stjenovitom asteroidu ili krhotini izbačenoj s Mjesečeve površine.
Kineska misija Tianwen-2 sada bi mogla donijeti odgovor koji teleskopi ne mogu dati. Letjelica treba prikupiti uzorke s asteroida i vratiti ih na Zemlju, gdje će laboratorijska analiza pokazati je li Kamoʻoalewa doista povezan s Mjesecom ili nas je njegova površina samo zavarala.
Zemljin pratitelj koji nije drugi Mjesec
Kamoʻoalewa je malen asteroid, promjera otprilike 30 do 60 metara, ali njegova putanja čini ga jednim od najzanimljivijih poznatih objekata u blizini Zemlje. Kreće se oko Sunca gotovo u istom ritmu kao i naš planet, pa iz naše perspektive izgleda kao da prati Zemlju kroz svemir.
Takvi objekti nazivaju se kvazisateliti. Naziv može zvučati kao da je riječ o nekoj vrsti drugog mjeseca, ali to nije točno. Mjesec je gravitacijski vezan za Zemlju. Kamoʻoalewa nije. On kruži oko Sunca, a ne oko našeg planeta, ali njegova se putanja s našom poklapa dovoljno dugo da se čini kao Zemljin suputnik.
Upravo zbog toga privlači pozornost. Nije riječ o tijelu koje nas može ugroziti, niti o objektu koji nam se približava poput klasičnih asteroida iz naslova o mogućim udarima. Zanimljiv je zato što bi mogao biti rijedak ostatak događaja koji se zbio na Mjesecu, možda nakon snažnog udara koji je dio površine izbacio u međuplanetarni prostor.
Kamoʻoalewa je u sadašnji odnos sa Zemljinom putanjom najvjerojatnije ušao prije otprilike stotinu godina. Čak ni tada nije bio blizu u svakodnevnom smislu. Pri najbližem poznatom prilazu, 27. prosinca 1923., bio je udaljen 12,44 milijuna kilometara od Zemlje. U budućnosti će se još više udaljiti. Krajem svibnja 2369. trebao bi biti na udaljenosti dvostruko većoj od udaljenosti Zemlje od Sunca.
To ga čini neobičnim pratiteljem, ali ne i pravim mjesecom. Njegova vrijednost nije u tome što je blizu, nego u tome što bi mogao čuvati zapis o podrijetlu koje se ne vidi lako iz daljine.
Zašto u njemu znanstvenici vide trag Mjeseca
Sumnja da bi Kamoʻoalewa mogao potjecati s Mjeseca nije nastala zbog njegove putanje, nego zbog svjetlosti. Kada astronomi promatraju asteroid, oni ne vide samo njegov oblik ili sjaj. Analiziraju i način na koji njegova površina odbija različite valne duljine svjetlosti. Taj spektralni potpis može otkriti mnogo o materijalu od kojeg je površina građena.
Kod Kamoʻoalewe je taj potpis u ranijim opažanjima nalikovao materijalu s Mjeseca. Zato se pojavila privlačna hipoteza: možda je riječ o komadu mjesečeve stijene koji je davno izbačen u svemir nakon udara meteorita.
Takav scenarij nije nemoguć. Mjesec je tijekom svoje povijesti bio izložen snažnim udarima, a dio izbačenog materijala mogao je završiti u orbitama koje se križaju ili poklapaju sa Zemljinom. Na Zemlji su već pronađeni meteoriti mjesečeva podrijetla. Ideja da bi se manji fragment mogao zadržati u blizini Zemljine putanje zato nije znanstvena fantastika, nego hipoteza koju se može provjeriti.
No problem je u tome što površine malih tijela u svemiru ne ostaju nepromijenjene. Zračenje, mikrometeoriti i dugotrajna izloženost međuplanetarnom okolišu mogu promijeniti njihov izgled. Površinski sloj može potamnjeti, pocrvenjeti ili dobiti spektar koji više ne odražava jednostavno ono od čega je tijelo izvorno sastavljeno.
Zato su novije analize unijele oprez. Kamoʻoalewa možda nije mjesečev fragment, nego stjenoviti asteroid čija je površina toliko izmijenjena da iz daljine izgleda drukčije nego što stvarno jest. Spominje se i mogućnost da pripada skupini hondrita tipa LL, što bi ga učinilo običnijim asteroidnim materijalom, ali s površinom snažno promijenjenom svemirskim okolišem.
Upravo tu počinje pravi znanstveni interes. Teleskopi mogu reći mnogo, ali ne mogu ukloniti svaku dvojbu. Ako gledamo samo površinu, a površina je promijenjena, zaključak može biti pogrešan.
Tianwen-2 pokušava ono što teleskopi ne mogu
Zato je misija Tianwen-2 presudna za ovu priču. Kineska letjelica lansirana je u svibnju 2025. kako bi se približila asteroidu Kamoʻoalewa, proučila ga iz neposredne blizine i prikupila uzorke koji će se zatim analizirati u laboratorijima na Zemlji.
Zadatak je tehnički vrlo zahtjevan. Kamoʻoalewa se oko svoje osi okrene približno svakih 28 minuta. Za letjelicu koja se mora približiti tako malom tijelu, zadržati stabilan položaj iznad površine, nakratko ga dotaknuti i prikupiti materijal, to ostavlja malo prostora za pogrešku. Slaba gravitacija, brzo okretanje i još nedovoljno poznata površina čine svaki manevar osjetljivim.
Prema opažanjima zemaljskih postaja, Tianwen-2 je u lipnju izveo manevar približavanja i sada se smatra da se nalazi u orbiti oko asteroida. Najvažniji dio misije trebao bi početi početkom srpnja, kada letjelica krene s detaljnim snimanjem, mjerenjima i pripremama za uzimanje uzoraka.
Plan predviđa nekoliko pokušaja prikupljanja materijala. Letjelica bi najprije trebala lebdjeti iznad površine i usisati sitnu površinsku prašinu. Nakon toga bi trebala nakratko dotaknuti asteroid kako bi uzela veći uzorak stijene ili površinskog sloja. Predviđen je i pokušaj da robotski nastavci zahvate materijal iz plićeg sloja ispod same površine.
Upravo bi taj materijal mogao biti najvrjedniji. Ako je površina Kamoʻoalewe promijenjena dugim boravkom u svemiru, sloj ispod nje mogao bi bolje sačuvati izvorni kemijski i mineralni zapis. On bi mogao pokazati potječe li asteroid doista s Mjeseca ili pripada nekoj drugoj skupini malih tijela u Sunčevu sustavu.
Uzorci će pokazati je li mjesečeva priča stvarna
Donošenje uzoraka na Zemlju jedna je od najvažnijih metoda u istraživanju asteroida. Japanska Hayabusa-2 i NASA-in OSIRIS-REx već su pokazale koliko se slika o malim tijelima Sunčeva sustava može promijeniti kada se njihov materijal analizira u laboratoriju. Izbliza se vide detalji koje teleskopi ne mogu razlučiti, a u uzorcima se mogu mjeriti mineralni sastav, izotopni omjeri i tragovi procesa koji su oblikovali tijelo tijekom milijuna ili milijardi godina.
Kod Kamoʻoalewe bi takva analiza mogla presuditi između dva vrlo različita objašnjenja. Prema prvom, asteroid je komad Mjeseca, izbačen s njegove površine nakon davnog udara. Prema drugom, riječ je o stjenovitom asteroidu uobičajenijeg podrijetla, čija je površina tijekom dugog boravka u svemiru poprimila izgled koji podsjeća na mjesečev materijal.
Oba bi ishoda bila znanstveno važna. Ako se potvrdi veza s Mjesecom, Kamoʻoalewa bi postao rijedak primjer mjesečeva fragmenta koji se ne nalazi na Zemlji, nego se kreće u blizini našeg planeta. Takav bi uzorak mogao pomoći u razumijevanju udara koji su oblikovali Mjesec, ali i načina na koji se izbačeni materijal širi kroz unutarnji dio Sunčeva sustava.
Ako se pokaže da Kamoʻoalewa ipak nije dio Mjeseca, to ne bi bio promašaj misije. Naprotiv, takav bi rezultat pokazao koliko svemirski okoliš može promijeniti izgled malih tijela i koliko oprezno treba tumačiti podatke dobivene samo promatranjem iz daljine. Ponekad je za znanost jednako važno odbaciti privlačnu hipotezu kao i potvrditi je.
Ovaj asteroid je mali test za veliko pitanje: koliko dobro poznajemo tijela koja se kreću uz nas kroz Sunčev sustav? Ako Tianwen-2 uspije vratiti uzorke na Zemlju, odgovor više neće ovisiti samo o svjetlosti odbijenoj s udaljene površine. Ovisit će o stvarnom materijalu iz asteroida koji nas već desetljećima prati oko Sunca.