Nebo na Van Goghovoj “Zvjezdanoj noći” najbolje odgovara prizoru koji se nad južnom Francuskom mogao vidjeti pred zoru oko 22. srpnja 1889., tvrdi južnokorejski istraživački tim. Problem je u tome što se nastanak slavne slike već dugo smješta u lipanj iste godine.
U studiji objavljenoj 22. listopada u časopisu Scientific Reports istraživači su usporedili položaje Mjeseca, Venere i zvijezda na platnu s rekonstruiranim nebom iznad Saint-Rémy-de-Provencea. Zaključuju da se u središtu slike može prepoznati zvjezdani skup Hijade u zviježđu Bika te da cijeli raspored najbolje odgovara nebu jedne srpanjske zore.
To ne znači da su utvrdili dan kada je Van Gogh završio sliku. I sami autori dopuštaju da je na platnu spojio dojmove s nekoliko susjednih jutara. Njihov nalaz ipak dovodi u pitanje uobičajenu kronologiju: ako je srpanjski raspored doista poslužio kao predložak, slika je mogla biti dovršena ili naknadno mijenjana kasnije nego što se smatra.
Mjesec se nije uklapao u lipanjsko nebo
“Zvjezdana noć” nastala je tijekom Van Goghova boravka u ustanovi Saint-Paul-de-Mausole u Saint-Rémyju. Njujorški Muzej moderne umjetnosti, u čijoj se zbirci nalazi, i dalje je datira u lipanj 1889. Muzej navodi da je Van Gogh sliku radio danju, u nekoliko navrata, spajajući opažanje i maštu.
Venera je već odavno prepoznata kao sjajna jutarnja zvijezda na slici. Van Gogh ju je spominjao i u pismu bratu Theu, opisujući pogled kroz prozor prije izlaska Sunca. Mnogo je teže bilo objasniti ostatak neba, osobito izražen Mjesečev srp u gornjem desnom dijelu platna.
Tim koji predvodi Elijah Jeong-hyun Kim, povezan s južnokorejskom tvrtkom SLLAB i Sveučilištem Kyung Hee, provjerio je raniju pretpostavku da slika prikazuje zoru 19. lipnja. Prema njihovim izračunima, tada je bilo osvijetljeno približno 63 posto Mjesečeva diska. Takav Mjesec bitno se razlikuje od tankog srpa na platnu.
Oko 22. srpnja osvijetljeno je bilo približno 28 posto diska. Mjesec, Venera i Hijade tada su se, prema rekonstrukciji, istodobno nalazili unutar dijela istočnog neba koji odgovara kompoziciji slike.
Pet naslikanih točaka i jedan zvjezdani skup
Istraživači se nisu zaustavili na vizualnoj sličnosti. Na slici su izdvojili pet položaja zvijezda i usporedili ih s prepoznatljivim rasporedom u obliku slova V na području Hijada. Primijenili su Prokrustovu analizu, matematički postupak kojim se dva skupa točaka poravnavaju nakon promjene veličine, položaja i zakreta, a zatim se mjere preostala odstupanja.
Postupak uzima u obzir da je slikar cijeli zvjezdani raspored mogao prikazati većim ili ga malo zakrenuti. Ne dopušta, međutim, proizvoljno pomicanje svake zvijezde kako bi rezultat bolje odgovarao željenom rasporedu. Autori su usporedili i Van Goghov crtež iste kompozicije, na kojem su pronašli još bolje podudaranje sa stvarnim položajima zvijezda nego na samoj slici.
Sama sličnost oblika nije dovoljna za identifikaciju. Studija pokazuje da se i neki drugi zvjezdani rasporedi mogu dobro uklopiti ako se odabere malen broj točaka. Svaki mogući raspored mora odgovarati i smjeru gledanja, sjaju zvijezda te položajima Mjeseca i Venere. Tek kombinacija tih uvjeta, tvrde autori, daje prednost Hijadama.
Kako su suzili potragu na srpanjsku zoru
Za procjenu dijela neba koji je Van Gogh obuhvatio istraživači su upotrijebili njegov raniji crtež krajolika i terenska mjerenja. U tako dobiven okvir smjestili su računalne rekonstrukcije neba te provjerili nekoliko susjednih datuma.
U njihovoj usporedbi Mjesec i Venera 21. srpnja bili su međusobno udaljeni gotovo 30 stupnjeva, previše za predloženi uski kadar. Dan poslije razmak se smanjio na približno 18,6 stupnjeva. Sljedećih su se jutara još više približili, ali se njihov raspored više nije dobro slagao s kompozicijom slike.
Provjereni su i tadašnji vremenski zapisi te slikareva pisma. Ti podaci služe kao dodatne provjere mogućnosti opažanja. Autori napominju da povijesni meteorološki zapisi nisu jednako potpuni ni precizni kao suvremeni, pa se iz njih ne može sa sigurnošću utvrditi koliko je nebo tog jutra bilo vedro.
Datum neba nije nužno datum završetka slike
Najveća povijesna prepreka srpanjskom tumačenju jest Van Goghovo pismo od oko 18. lipnja 1889., u kojem spominje novu studiju zvjezdanog neba. Autori novog rada smatraju da taj zapis potvrđuje da je djelo tada već nastajalo, ali ne dokazuje da je bilo dovršeno.
Razlika je važna jer slika nije fotografski zapis jednog pogleda. MoMA navodi da selo prikazano ispod neba nije bilo vidljivo s njegova prozora, a čempres je naslikan bliže nego što se nalazio u stvarnosti. Moguće podudaranje nebeskih tijela stoga ne znači da je Van Gogh sve elemente prenio doslovno i odjednom.
Kozmos je ranije pisao o analizi vrtložnih uzoraka na “Zvjezdanoj noći”. Ovaj rad postavlja drukčije pitanje: mogu li položaji naslikanih nebeskih tijela pomoći u rekonstrukciji opažanja iz kojih je djelo nastalo?
Za odgovor o vremenu dovršetka slike bit će potrebni dodatni povijesni ili konzervatorski dokazi. Astronomska rekonstrukcija izdvaja nebo oko 22. srpnja kao najbolje podudaranje, ali ostavlja otvorenim kada je Van Gogh počeo slikati, koliko se puta vraćao platnu i je li na njemu spojio više različitih jutara.
