Na zapadu Tasmanije ove bi godine trebao biti postavljen čelični monolit koji će desetljećima bilježiti kako čovječanstvo odgovara na klimatsku krizu. Projekt Earth’s Black Box zamišljen je kao trajni arhiv našeg vremena, od znanstvenih podataka i političkih govora do medijskih tekstova i objava na društvenim mrežama.
Čelični arhiv za doba klimatske nesigurnosti
Ideja je jednostavna, ali namjerno neugodna. Ako zrakoplovi imaju crne kutije koje nakon nesreće pomažu rekonstruirati što se dogodilo, zašto nešto slično ne bi imao i planet koji prolazi kroz duboku klimatsku promjenu?
Australska neprofitna organizacija Rouser Lab prije pet godina predstavila je projekt Earth’s Black Box, zamišljen kao zapis o tome što je čovječanstvo znalo, govorilo i radilo u trenutku kada su posljedice globalnog zagrijavanja postajale sve očitije.
Uređaj neće bilježiti samo temperature, emisije i druge podatke o stanju planeta. U njegovu će se arhivu pohranjivati i znanstveni radovi, politički govori, medijski izvještaji i objave s društvenih mreža koje se odnose na klimatsku krizu. Autori projekta taj skup podataka opisuju kao priču o ljudskom odgovoru na jedno od najvećih pitanja našeg doba.
Monolit na zapadu Tasmanije
Crna kutija Zemlje neće biti simbolična kapsula vremena zakopana u zemlju. Planiran je čelični monolit dug 16 metara i visok 4 metra, sa stijenkama debelim 7,5 centimetara. Na krovu će imati solarne panele koji bi trebali napajati sustav i nakon što vanjska infrastruktura više ne bude dostupna.
Unutra će se nalaziti računala, baterije i uređaji za dugoročnu pohranu podataka. Cijela konstrukcija zamišljena je kao otporan, samostalan sustav koji može nastaviti raditi desetljećima.
Prema novim informacijama, monolit bi trebao biti postavljen u prosincu 2026. blizu Queenstowna, na zapadu Tasmanije. Jonathan Kneebone, umjetnički direktor projekta, rekao je za Guardian da je tijekom proteklih pet godina tim radio na dizajnu, sustavu pohrane podataka, izvorima koje će arhiv pratiti, mrežnoj platformi i modelima financiranja.
Lokacija je odabrana zbog stabilnosti, ne zbog spektakla
Zapadna Tasmanija nije izabrana slučajno. Autori projekta tražili su mjesto koje ima dovoljno Sunčeve svjetlosti i zimi, kako bi solarni paneli mogli održavati sustav. Lokacija je i dovoljno visoko da nije među područjima koja bi izravno ugrozio porast razine mora.
Važan je bio i geološki kontekst. Područje se smatra stabilnim, bez neposredne opasnosti od vulkanskih aktivnosti. Osnivači projekta navode i da je riječ o dijelu svijeta koji bi, prema njihovoj procjeni, mogao ostati izvan većih budućih sukoba, a ipak biti dostupan ljudima koji ga žele posjetiti.
Rouser Lab zapadnu obalu Tasmanije zato opisuje kao jedno od geološki i politički najstabilnijih mjesta na planetu.
Podaci se već prikupljaju
Iako sam monolit još nije postavljen, projekt nije na čekanju. Prikupljanje podataka počelo je još 2021. godine, u vrijeme klimatske konferencije COP26 u Glasgowu.
To znači da će fizička crna kutija, kada bude dovršena, preuzeti već započet arhiv. U njemu bi se trebala nalaziti kronologija znanstvenih upozorenja, političkih odluka, javnih rasprava i društvenih reakcija na klimatsku krizu.
U tome je i glavna poruka projekta. Earth’s Black Box nije samo tehnološki uređaj, nego i javno upozorenje. Njegova vrijednost ovisi o tome hoće li buduće generacije uopće imati priliku čitati ono što je zabilježio. Monolit nije zamišljen kao spomenik nakon kraja priče, nego kao podsjetnik da se njezin ishod još uvijek piše.