Više od dva desetljeća nakon slijetanja NASA-ina rovera Spirit, nova analiza njegovih mjerenja otkrila je kristalni hematit u tlu kratera Gusev. Mineral se može stvarati kada stijene reagiraju s vodom, a u pojedinačnim Spiritovim mjerenjima njegov je signal bio preslab da bi se pouzdano prepoznao.
Nalaz ne dokazuje da je krater Gusev nekoć bio veliko jezero niti da je Mars bio prekriven oceanom. No pokazuje da je kemijski trag vode možda bio prisutniji u običnom marsovskom tlu nego što se dosad mislilo.
Hematit se skrivao u slabom signalu
Spirit je na Mars sletio 2004. godine i šest godina istraživao krater Gusev. Među njegovim instrumentima bio je Mössbauerov spektrometar MIMOS II, uređaj koji prepoznaje minerale na temelju oblika željeza koji sadrže.
Problem nije bio u tome što rover nije prikupio podatke, nego u ograničenjima svakog pojedinog mjerenja. Vrijeme rada, energija i memorija morali su se dijeliti među instrumentima, a signal radioaktivnog izvora u spektrometru s godinama je slabio. Minerale prisutne u malim količinama zato je bilo teško izdvojiti iz šuma.
Paulo de Souza sada je spojio stotine mjerenja prikupljenih na 32 lokacije s netaknutim tlom u krateru Gusev. Zajednički signal pokazao je kristalni hematit i magnetit koji je djelomično prošao kemijsku promjenu.
Hematit je u Gusevu već bio poznat na nekim posebno izmijenjenim mjestima. Novost je u tome što se sada pojavljuje i u tlu koje se smatralo tipičnim za područje kojim je rover prolazio.
Nije dokaz velikog oceana, ali mijenja sliku tla u Gusevu
Hematit sam po sebi ne može reći koliko je vode bilo, koliko je dugo trajala ni je li riječ o jezeru, podzemnoj vodi ili kraćim razdobljima vlažnijih uvjeta. Također nije dokaz života na Marsu.
Njegova je važnost drugdje. Ranije analize sugerirale su da kristalnog hematita u običnom tlu kratera Gusev uglavnom nema. Nova obrada podataka upućuje na to da je bio prisutan cijelo vrijeme, ali ispod granice koju je moglo pokazati jedno kratko mjerenje.
To je sužen, ali važan zaključak. Marsova prošlost s vodom već je dobro dokumentirana na mnogim drugim lokacijama, uključujući područja koja su istraživali Spirit, Opportunity, Curiosity i Perseverance. Ovaj rad ne otkriva novu rijeku ili jezero, nego ispravlja mineralnu sliku tla koje je Spirit svakodnevno promatrao.
Analiza vrijedi za ograničeno područje koje je Spirit istražio
Metoda se oslanja na pretpostavku da su uzorci tla s različitih Spiritovih lokacija dovoljno slični da se njihovi signali mogu spojiti u jednu cjelinu. Autor navodi da kemijski sastav tla i ranija mjerenja podupiru takav pristup, iako između lokacija postoje manje razlike.
Zato rezultat ne znači da je cijela površina Marsa jednaka tlu kratera Gusev. Pokazuje da na području koje je Spirit istražio, približno 7,7 kilometara od mjesta slijetanja, tipično tlo sadrži mineralni zapis složeniji od onoga koji su pokazivala rana mjerenja.
Sljedeći korak bit će primjena iste metode na podatke rovera Opportunity iz Meridiani Planuma. Ako se sličan trag pojavi i ondje, bit će jasnije govori li Spiritovo tlo samo o Gusevu ili o širem sloju prašine i tla koji prekriva velik dio Marsa.
Spirit je prestao komunicirati sa Zemljom 2010. godine, ali njegova mjerenja očito nisu završila svoju znanstvenu priču. U ovom slučaju nije presudan novi instrument ni nova misija, nego podatak koji je dvadeset godina čekao dovoljno preciznu analizu.
