Djeca u srednjovjekovnim rudarskim naseljima engleskog područja Peak District bila su izložena velikim količinama olova. U nekim zubima iz 7. stoljeća istraživači su pronašli koncentracije usporedive s onima u stanovnika industrijskih gradova od približno 1750. do 1850. godine, pa čak i više. Kemijski tragovi u caklini pokazuju i da se izloženost razlikovala s obzirom na društveni položaj obitelji.
Analiza ostataka s triju groblja u grofoviji Derbyshire pokazuje da je proizvodnja olova nakon rimskog razdoblja obnovljena najkasnije sredinom 7. stoljeća. Tim Christophera Lovelucka sa Sveučilišta u Nottinghamu u radu objavljenom u časopisu Antiquity povezuje razvoj te industrije s izloženošću ljudi koji su odrastali u rudarskim zajednicama.
Tragovi industrije sačuvani u caklini
Arheolozima je dugo bilo teško utvrditi kada je u tom području ponovno počela proizvodnja olova. Otpad iz rimskih i srednjovjekovnih talionica ponovno se prerađivao između 16. i 19. stoljeća. Pritom su uništeni mnogi materijalni tragovi na temelju kojih bi se početak proizvodnje mogao datirati.
Zubna caklina sačuvala je podatke koje industrijski ostaci više nisu mogli pružiti. Nastaje u djetinjstvu i, za razliku od koštanog tkiva, poslije se ne obnavlja. Olovo ugrađeno u caklinu tijekom razvoja zuba tako ostaje zapis izloženosti iz ranih godina života. Mjerenjem njegovih koncentracija istraživači su usporedili stanovnike različitih razdoblja i zajednica.
Analizirani su zubi s groblja Wigber Low iz 7. stoljeća te s dvaju groblja u Castletonu: Joule Yard, korištenog od 7. do 11. stoljeća, i Spital Field, korištenog od 12. do 15. stoljeća. Ti nalazi omogućuju praćenje izloženosti olovu od obnove proizvodnje do razdoblja razvijene srednjovjekovne industrije.
Do sredine 8. stoljeća intenzivna je proizvodnja, prema nalazima, već onečistila okoliš oko rudarskih središta. Najviše koncentracije olova u caklini izmjerene su u uzorcima s kraja 12. i početka 13. stoljeća. U tom je razdoblju proizvodnja dosegnula vrhunac i prema povijesnim izvorima.
Niži društveni položaj, veća izloženost
Stanovnici nisu bili jednako izloženi. Osobe pokopane s predmetima koji upućuju na viši društveni položaj, uključujući oružje, uglavnom su imale manje olova u caklini od osoba iz skromnije opremljenih grobova.
Autori te razlike povezuju s mogućom podjelom poslova u rudarskim zajednicama. Moguće je da su imućniji nadzirali proizvodnju i od nje zarađivali, dok su članovi siromašnijih obitelji izravnije sudjelovali u obradi rude i taljenju olova. Djeca koja su živjela u blizini takvih poslova mogla su biti izložena prašini, dimu i onečišćenim materijalima. Iz koncentracije olova ipak se ne može utvrditi zanimanje pojedine osobe.
Visoke koncentracije olova i kod mladih žena
Visoke koncentracije olova izmjerene su i u zubima triju žena koje su umrle u dobi od približno 17 do 25 godina. Istraživači razmatraju moguću povezanost izloženosti u djetinjstvu s kasnijim zdravstvenim rizicima, ali nisu utvrdili uzrok njihove smrti.
Sve osobe obuhvaćene analizom doživjele su odraslu dob. Njihova caklina čuva podatke o izloženosti tijekom razvoja zuba, no iz nje se ne može rekonstruirati od kojih su bolesti bolovale niti u kakvim su okolnostima umrle.
Izotopna analiza upućuje i na to da je većina tih ljudi odrasla u istom području. To bi značilo da se znanje o rudarenju i obradi metala prenosilo unutar lokalnih obitelji i zajednica, a da proizvodnja nije ovisila o velikom priljevu radnika izvana.
Javnosti će rezultati biti predstavljeni na privremenoj izložbi u području Peak District tijekom jeseni i zime 2026./2027., zajedno s nalazima iskopavanja u Castletonu.
