Fosil koji se u Prirodoslovnom muzeju u Londonu čuva od 1924. pripadao je dosad nepoznatoj vrsti dinosaura, prvom megaraptoru opisanom iz Europe. Grabežljivac nazvan Invictibellatrix amberina živio je na području današnjeg otoka Wight prije približno 120 milijuna godina, a prema procjenama istraživača bio je masom usporediv s velikim tigrom.
Sačuvan je samo dio stražnjeg dijela lubanje, no njegova građa omogućila je timu Cassiusa Morrisona da prepozna novu vrstu i odredi njezino mjesto među dinosaurima mesožderima. Rad objavljen 14. listopada u časopisu Royal Society Open Science donosi i nove dokaze da su megaraptori u ranoj kredi bili mnogo šire rasprostranjeni nego što pokazuje njihov kasniji fosilni zapis.
Fosil više od stoljeća nije bio opisan
Primjerak je pronađen pod liticom na jugozapadnoj obali otoka Wight, u stijenama formacije Wessex. Muzej ga je nabavio u svibnju 1924., ali dosad nije bio znanstveno opisan. Vanjska površina fosila istrošena je, a dio kostiju nedostaje. Ipak, sačuvana su obilježja prema kojima se mogu uspoređivati različite skupine dinosaura.
Istraživači su mikro-CT snimanjem izradili trodimenzionalni model koštanog dijela lubanje koji je okruživao mozak. Rekonstruirali su i njezinu unutarnju šupljinu, kako bi proučili oblik prostora u kojem su se nalazili mozak i okolna tkiva.
Presudna je bila kombinacija nekoliko obilježja: oblika otvora kroz koji je prolazila kralježnična moždina, građe zatiljnog područja, udubljenja u kostima i grebena nalik pješčanom satu. Ti se detalji razlikuju od onih kod drugih dosad imenovanih dinosaura iz iste formacije.
Usporedbe i analize evolucijskog srodstva svrstale su novu vrstu među rane pripadnike megaraptora. Ta je skupina poznata po razmjerno dugim prednjim udovima i velikim zakrivljenim kandžama, za razliku od kratkih prednjih udova kasnijih tiranosaura.
Manji grabežljivac među mnogo većim dinosaurima
Veličina očuvanog dijela lubanje usporediva je s onom kod dinosaura za koje se procjenjuje da su težili 200 do 300 kilograma. Autori procjenjuju da je Invictibellatrix mogao dosegnuti približno tri do četiri metra duljine. To ga svrstava među najmanje poznate megaraptore; neki kasniji članovi skupine narasli su na više od deset metara.
Prema Morrisonovu objašnjenju uz objavu muzeja, kandže bi mu mogle biti duge deset do dvadeset centimetara, a vjerojatno je imao i perje. Te su rekonstrukcije izvedene iz srodnih vrsta jer u novom nalazu nisu sačuvani ni udovi ni koža.
Živio je na poplavnoj ravnici na kojoj su se izmjenjivala vlažna i suha razdoblja. Sedimenti i biljni ostaci upućuju na sezonske požare i nagle poplave. U istom su okolišu živjeli veliki dugovrati dinosauri, biljožderi srodni iguanodonu i drugi mesožderi.
Invictibellatrix nije bio najveći grabežljivac takvog ekosustava. Tim smatra da je lovio manje kralježnjake, uključujući guštere, sisavce i male dinosaure. Njegova veličina i vjerojatna uloga razlikuju se od onih kasnijih megaraptora koji su na južnim kontinentima postali vršni grabežljivci.
Europski nalaz popunjava prazninu u fosilnom zapisu
Megaraptori su dugo bili poznati ponajprije iz Južne Amerike i Australije. Nalazi iz Azije pokazali su da njihova rana povijest nije bila ograničena na Gondvanu, nekadašnji južni superkontinent. Novoopisana vrsta sada potvrđuje i njihovu prisutnost u Europi.
Biogeografski modeli daju različite rezultate o najranijem podrijetlu skupine. Prema tumačenju koje autori smatraju najvjerojatnijim, azijske populacije širile su se u Europu, a zatim preko Afrike prema drugim dijelovima Gondvane. Europski fosil podupire takav put širenja, ali sam ne određuje svaku etapu te migracije.
U kasnoj kredi megaraptori su, prema dostupnim nalazima, nestali sa sjevernih kontinenata, dok su se na jugu nastavili razvijati. Uzrok tog regionalnog nestanka nova studija ne razjašnjava. Za pouzdaniju rekonstrukciju njihova širenja bit će potrebni dodatni nalazi, osobito iz područja u kojima je fosilni zapis još oskudan.
