Pitanje postojanja života izvan Zemlje intrigira znanstvenike već generacijama. Unatoč neizmjernoj veličini svemira, koji sugerira mogućnost obilnog života, ogromne udaljenosti između zvijezda pretvaraju ovu potragu u izazov sličan traženju igle u svemirskom sijenu.
Projekt SETI (Potraga za izvanzemaljskom inteligencijom) je predvodnik u istraživanju područja svemira u potrazi za znakovima izvanzemaljskog života. Specifično, projekt se usredotočuje na detekciju neobičnih signala, poznatih kao tehnopotpisi, koji bi mogli ukazivati na prisutnost inteligentnih bića koja koriste naprednu tehnologiju.
Unatoč nekoliko desetljeća istraživanja, konkretni dokazi o izvanzemaljskom životu još uvijek izmiču. Međutim, nedavno pokrenuto istraživanje neistraženog spektra frekvencija moglo bi promijeniti ovaj narativ.
SETI pretpostavlja da bi izvanzemaljske civilizacije mogle koristiti tehnologiju na sličan način kao ljudi, uključujući upotrebu mobilnih telefona, satelita ili radara. Zbog toga je pretraga radijskih frekvencija ključna u otkrivanju potencijalnih signala izvanzemaljske inteligencije.
Do sada su istraživanja tehnopotpisa bila ograničena na radiofrekvencijski pojas iznad 600 MHz. Međutim, nedavna istraživanja proširila su fokus na niže frekvencije, koje su ranije bile zanemarene unatoč njihovoj upotrebi u svakodnevnoj komunikaciji na Zemlji, poput kontrole zračnog prometa i hitnih pomorskih signalizacija.
Tehnološka unapređenja
Ova nova područja istraživanja otvorila su se zahvaljujući razvoju teleskopa koji operiraju na niskim frekvencijama. Iako su radiovalovi niže frekvencije slabiji, što ih čini težima za detekciju, nedavna tehnološka unapređenja omogućila su njihovo učinkovito istraživanje.
Najnovija istraživanja koristila su LOFAR (Niskofrekventnu mrežu), koji je trenutno najosjetljiviji teleskop za niske frekvencije, koji radi u rasponu od 10 do 250 MHz. Ovaj teleskop, koji se sastoji od mreže od 52 postaje diljem Europe, omogućava visokokvalitetna promatranja kada se koristi u koordinaciji.
Znanstvenici su se usredotočili na 44 planeta koji kruže oko drugih zvijezda, identificiranih pomoću NASA-inog satelita. Koristeći LOFAR, istraživali su ove planete na frekvencijama od 110 do 190 MHz tijekom dviju ljetnih sezona.
Iako se broj ciljanih planeta može činiti skromnim, prednost niskofrekventnih promatranja leži u njihovom širokom vidnom polju. U usporedbi s visokofrekventnim promatranjima, niskofrekventna promatranja pokrivaju znatno veće područje neba.
5,27 kvadratnih stupnjeva neba
Uz LOFAR, znanstvenici su mogli pokriti 5,27 kvadratnih stupnjeva neba za svako usmjeravanje teleskopa, što je rezultiralo s više od 1,600,000 potencijalnih ciljeva, uključujući i susjedne zvijezde s njihovim planetima.
Jedan od najvećih izazova u potrazi za tehnopotpisima jest prisutnost sličnih signala koji dolaze s Zemlje. Ti signali mogu biti toliko jaki da ih teleskopi mogu detektirati čak i s velikih udaljenosti. Kako bi se suočili s ovim izazovom, znanstvenici su razvili metodu poznatu kao “odbacivanje koincidencija”, koja uspoređuje signale detektirane na različitim lokacijama.
Primjenom ove metode, znanstvenici su smanjili broj potencijalnih signala, iako još uvijek nisu pronašli konkretne dokaze o izvanzemaljskom životu. Međutim, ovo istraživanje predstavlja tek početak u potrazi za izvanzemaljskim društvom.
U budućnosti, daljnja istraživanja koristeći LOFAR i sestrinski projekt Nenufar, koji radi na frekvencijama od 30 do 85 MHz, proširit će opseg pretrage. Osim toga, prikupljeni podaci koristit će se za istraživanje drugih fenomena, uključujući pulsare i brze radio izboje.
Ovo je tek početak uzbudljivog putovanja kroz svemir. S nestrpljenjem iščekujemo buduća otkrića koja bi mogla promijeniti našu percepciju svemira i možda nam čak donijeti otkriće najveće nagrade – društva u beskonačnom svemiru.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
