U arhivskoj prepisci mađarskoga plemića pronađen je trag koji potragu za autorom zagonetnoga Rohonc kodeksa vraća u 1571. godinu. Uz pismo od 28. lipnja sačuvana su dva lista, ispisana s obiju strana istim neobičnim pismom kakvo se pojavljuje u kodeksu. U tekstu pisma opisan je obrazovan pisar koji se bojao podsmijeha i prije susreta s plemićem tražio jamstvo da mu se neće nauditi.
Ime tog čovjeka i dalje nije poznato. Dokument iz Mađarskoga nacionalnog arhiva povezuje tog pisara s obitelji Batthyány, u čijoj se knjižnici kodeks poslije čuvao.
U radu objavljenom 14. listopada u časopisu Cryptologia Benedek Láng, Dóra Bobory, Levente Zoltán Király i Gábor Tokai zaključuju da nalaz isključuje staru pretpostavku o krivotvorini iz 19. stoljeća. Neobičan sustav pisanja postojao je već 1571., a usporedba tekstova upućuje na to da je do tada mogao nastati i znatan dio samog kodeksa.
Pisar je pristao na susret, ali uz uvjet
Dokument je napisao Farkas Porhócs, upravitelj imanja Torony, svojem gospodaru Boldizsáru Batthyányju. Na njegovu je važnost istraživačima upozorio povjesničar Béla Hanák tijekom arhivskog rada.
Porhócs opisuje čovjeka nazvanog mađarskim izrazom “deák”, koji označava učena pisara ili tajnika. Taj čovjek nije htio doći na plemićev poziv. Bojao se da bi mu plemić povjerio zadatak koji ne bi znao obaviti te da bi ga ostali pisari ismijavali i uznemiravali. Pozivao se i na bolest.
Ipak, pristao bi na susret kada bi Batthyány došao u Torony, uz obećanje propovjednika da mu plemić neće nauditi. Tada bi donio i svoje knjige. Porhócs je uz pismo poslao uzorak njegova rukopisa, nastao u Toronyju, te naveo da se pisar u tom trenutku nalazi na posjedu obitelji Zrinski.
Dokument ne objašnjava razloge straha. Povezanost s vjerskim prilikama toga doba moguća je, ali ostaje pretpostavka. Jednako tako, spominjanje posjeda Zrinskih ne otkriva pisarevu narodnost ni njegovo ime.
Četiri stranice koje nisu istrgnute iz kodeksa
Rohonc kodeks danas se čuva u knjižnici Mađarske akademije znanosti, kamo je dospio 1838. iz zbirke obitelji Batthyány. Ima 224 lista i više od 80 ilustracija, uglavnom povezanih s biblijskim temama. Tekst se čita zdesna nalijevo, a njegovi neobični znakovi dugo su bili zagonetka istraživačima.
Novopronađene stranice nalikuju kodeksu po papiru, tinti i znakovima. Ipak, njihove dimenzije, raspored redaka i izgled rukopisa pokazuju da nisu iz njega istrgnute. Istraživači ih smatraju dijelovima zasebnog rukopisa, što znači da se isti sustav pisanja koristio u više dokumenata.
Važan je i način na koji su listovi bili presavijeni. Pregledom u arhivu autori su utvrdili da su listovi bili presavijeni tako da stanu u omot koji je činilo samo pismo. Taj detalj, zajedno sa spominjanjem poslanog uzorka u tekstu, podupire zaključak da su prilozi uz pismo stajali od početka.
Dokument je ranije prošao kroz ruke arhivista Béle Iványija, ali ga on nije povezao s kodeksom. Neobične znakove pogrešno je prepoznao kao glagoljicu, pa je trag desetljećima ostao nezapažen u istraživanjima Rohonc kodeksa.
Čvršći datum, ali ne i završena potraga
Tokai i Király nove su stranice protumačili metodom koju već godinama primjenjuju na kodeks. Prepoznali su odlomke povezane s Evanđeljem po Luki, među njima priču o učenicima na putu u Emaus. Autori smatraju da mogućnost čitanja drugog, neovisno sačuvanog rukopisa dodatno podupire predloženo tumačenje znakova. Pojedini simboli i dijelovi gramatike i dalje nisu razjašnjeni.
Datum pisma pritom ne znači da je cijeli kodeks morao biti dovršen 1571. Ranije tumačenje njegovih završnih stranica upućivalo je na 1593. godinu. Moguće je da je rukopis nastajao dulje ili da su završni dijelovi dodani poslije. Usporedba uvodnih formula i pojedinih znakova ipak navodi istraživače na zaključak da je znatan dio teksta postojao već u vrijeme pisma.
Otvoreno ostaje i čemu je neobičan sustav služio: zaštiti sadržaja, pokušaju stvaranja univerzalnog pisma ili nekoj drugoj zamisli. Potraga za pisarem u drugim sačuvanim pismima zasad nije dala njegovo ime.
