Biološko ratovanje može se činiti modernim fenomenom, ali povijest pokazuje da su ovakve taktike korištene stoljećima. Nedavno otkriće u Norveškoj ukazuje na jedan od najranijih primjera gerilskog ratovanja—izravno iz srednjeg vijeka.
U 12. stoljeću, tijekom norveškog građanskog rata, različite su se frakcije borile za vlast. Među njima su bili Bagleri, crkvena frakcija koja je željela svrgnuti kralja Sverrea Sigurdssona. Tijekom opsade kraljevog dvorca Sverresborg, Bagleri su pribjegli neobičnoj taktici – bacili su tijelo u dvorčev bunar, pokušavajući kontaminirati vodu i naštetiti neprijatelju. Ovaj mračni čin, zabilježen u nordijskoj sagi Sverris saga, potaknuo je rasprave među povjesničarima o njegovoj vjerodostojnosti.
Pronalazak “Čovjeka iz zdenca”
Godine 1938. tim arheologa otkrio je tijelo na dnu zdenca u ruševinama Sverresborga. Iako tadašnja tehnologija nije dopuštala detaljne analize, tijelo je ostalo netaknuto, čekajući daljnje istraživanje. Tek su moderne metode omogućile ponovno otkrivanje “Čovjeka iz zdenca.” Korištenjem metoda datiranja, istraživači su potvrdili da njegove kosti potječu iz perioda Baglerskog napada, prije otprilike 800 godina.
Genetska analiza otkriva porijeklo
Kako bi dodatno istražili njegovu prošlost, znanstvenici su surađivali s deCODE Genetics, islandske tvrtke specijalizirane za genetske podatke. DNK analiza pokazala je da je Čovjek iz zdenca imao tipične norveške karakteristike, poput plavih očiju i svijetle kože, a njegovo je porijeklo povezano s regijom Agder na jugu Norveške, područjem iz kojeg su dolazili Bagleri.
Ovo otkriće pruža uvid u taktike srednjovjekovnog ratovanja i dovodi u pitanje suvremeno poimanje biološkog ratovanja. Premda je Čovjek iz zdenca možda bio samo žrtva političkih sukoba, njegovo korištenje u ratne svrhe predstavlja mračan podsjetnik na složenost i brutalnost sukoba iz prošlosti.
