NASA je nedavno objavila nove podatke s Marsa koji su ponovno otvorili pitanje o mogućem postojanju života na Crvenom planetu. Znanstvenici su u glinovitim naslagama na rubu kratera Jezero, nekoć drevnog jezera, otkrili sićušne uzorke neobičnih minerala. Slični tragovi na Zemlji nastaju djelovanjem mikroorganizama, što je potaknulo raspravu o tome jesu li slični procesi mogli nastati i na Marsu.
Iako još nema dokaza da se radi o biološkom podrijetlu, otkriće je ponovno usmjerilo pozornost na mogućnost da život na Marsu možda i dalje postoji, vjerojatno skriven duboko ispod površine.
Sličnosti ranog Marsa i Zemlje
Rani Mars i Zemlja imali su mnogo zajedničkog. Oba planeta imala su atmosferu i magnetsko polje koje su pružale zaštitu od Sunčeva zračenja, kao i tekuću vodu na površini. Takvi su uvjeti na Zemlji omogućili nastanak života, pa mnogi znanstvenici smatraju da su mogli dovesti do istog procesa i na Marsu.
No dok se život na Zemlji počeo razvijati, Mars je izgubio magnetsko polje kad mu se jezgra ohladila. Time je postao izložen Sunčevu vjetru koji je postupno erodirao atmosferu. Kako se plinoviti omotač stanjuje, površina se hladi i suši, a Mars se pretvara u pustinjski svijet leda i prašine koji poznajemo danas.
Zbog toga većina istraživača ne očekuje da će pronaći žive organizme na površini, ona je previše neprijateljska za život kakav poznajemo. Umjesto toga, potraga se usmjerava prema zaštićenim područjima ispod tla ili pod ledom, gdje bi mikrobi mogli preživjeti.
Gdje bi život mogao opstati?
Najizglednija skrovišta za mogući mikrobni život na Marsu su špilje, područja ispod ledenih kapa ili dublji podzemni slojevi. Sva ta okruženja imaju svoje usporednice na Zemlji, gdje također nalazimo mikroorganizme koji preživljavaju u ekstremnim uvjetima.
Najstabilnije i dugoročno najpogodnije stanište vjerojatno je podzemlje Marsa, koje se proteže od nekoliko metara do više kilometara dubine. Iako je površina planeta već milijardama godina hladna i suha, dublji slojevi mogli su zadržati toplinu i vlagu potrebne za život.
Na Zemlji postoji bogata podzemna biosfera, sloj života koji opstaje u pukotinama stijena. Tamo prevladavaju mikroorganizmi poznati kao litoautotrofi, koji dobivaju energiju kemijskim reakcijama s mineralima u stijenama. Jedan od njihovih mogućih nusproizvoda je metan, a upravo je tragove metana zabilježilo nekoliko misija na Marsu. No metan može nastati i nebiološkim procesima, pa to zasad nije dokaz života.
Postojanje podzemne biosfere ovisi o nizu čimbenika: prisutnosti tekuće vode, izvoru energije, prostoru za život i prikladnoj temperaturi. Postoje naznake da se tekuća voda na Marsu možda još uvijek zadržava ispod površine, ali ta je hipoteza i dalje predmet rasprave.
Marsovi analozi na Zemlji
Ako ispod površine doista postoji voda, ona bi omogućila kemijske reakcije između stijena i vode koje oslobađaju energiju potrebnu za mikrobe. Budući da je gravitacija na Marsu slabija nego na Zemlji, stijene su manje zbijene i zadržavaju poroznost, stvarajući potencijalne prostore za život.
Mars, međutim, stvara manje unutarnje topline, pa bi se zone s pogodnim temperaturama za život mogle prostirati gotovo dvostruko dublje nego na Zemlji.
Znanstvenici zato proučavaju zemaljska područja koja po uvjetima podsjećaju na Mars. Iako nijedno od njih nije savršena kopija, dijele barem jednu ključnu značajku, ekstremnu suhoću, visoku razinu soli ili jaku izloženost UV zračenju. Primjeri su duboko podzemlje Zemlje, pustinja Atacama u Južnoj Americi, sedimentna jezera Salde u Turskoj te solne naslage u dolini Pilot u američkoj saveznoj državi Utah.
Na tim mjestima provode se terenska i laboratorijska istraživanja kako bi se razumjelo kako bi život mogao opstati i sačuvati se u marsovskim uvjetima. U laboratorijima se koriste i tzv. “Marsovske komore”, uređaji koji oponašaju atmosferu, zračenje i temperature Crvenog planeta. Sva ta istraživanja zajedno pomažu u procjeni može li život doista postojati na Marsu.
Tragovi života danas?
Zasad nema konačnih dokaza o životu na Marsu, ni prošlom ni sadašnjem. “Leopardove pjege ili točke, o kojima sam prethodno pisao, i koje je snimila NASA zasad su najzanimljiviji trag, ali njihovo podrijetlo ostaje nejasno. Kad bi život i postojao, vjerojatno ne bi bio raširen kao na Zemlji, sonde i roveri bi ga već uočili.
Ipak, pred istraživačima su važni koraci. Europska svemirska agencija (ESA) uskoro će lansirati rover ExoMars Rosalind Franklin, koji će moći bušiti do dva metra ispod površine Marsa. To će omogućiti istraživanje plitkog podzemlja u kojem bi se mogli skrivati mikroorganizmi. No većina znanstvenika smatra da će za prave odgovore biti potrebno bušiti još dublje.
Čak i na Zemlji, istraživanje dubokih slojeva i dalje je složen pothvat, a o vlastitoj podzemnoj biosferi znamo iznenađujuće malo. Bušenje u marsovskoj unutrašnjosti bit će izniman tehnički i znanstveni izazov, ali možda upravo tamo leži ključ odgovora na pitanje postoji li život na Marsu danas.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
