1181. godine rijetki svemirski spektakl u obliku razbio je tamu noćnog neba, ostajući u središtu pozornosti tadašnjih astronoma punih 185 dana. Povijesni zapisi svjedoče kako je ova supernova, zasjala u zviježđu Kasiopeje, sijala svjetlošću ravnopravnom onoj Saturnove. U potrazi za njezinim ostatkom, znanstvenici su godinama bili na tragu. Prvo se pretpostavljalo da bi ostaci mogli biti povezani s maglicom oko pulsara 3C 58. No, dublje analize pokazale su da je pulsar stariji od same supernove 1181. U posljednjem desetljeću, otkriven je novi kandidat za ostatak supernove – Pa 30, maglica gotovo savršenog okruglog oblika s centralnom zvijezdom unutar zviježđu Kasiopeje. Zahvaljujući kombinaciji snimaka dobivenih s više teleskopa, ova kompozitna slika, koja obuhvaća podatke preko cijelog elektromagnetskog spektra, otkriva zadivljujući novi pogled na ostatke supernove, približavajući nam čudesan prizor kojemu su se mogli diviti naši preci prije više od 800 godina.
Astronomske opservacije
Opservacije rendgenskih zraka ESA-inog XMM-Newton teleskopa (u plavoj boji) otkrile su cijeli opseg maglice, dok je NASA-in Chandra X-ray opservatorij (u cijan boji) precizno odredio njezin središnji izvor. Iako maglica slabo sjaji u vidljivom spektru, ona je izrazito sjajna u infracrvenom, zahvaljujući snimkama NASA-inog Wide-field Infrared Space Explorer-a (u crvenim i ružičastim tonovima). Posebno je fascinantna radijalna struktura koja se sastoji od zagrijanog sumpora, vidljiva u vidljivom spektru, snimljena pomoću zemaljskog teleskopa Hiltner 2.4 m u MDM opservatoriju (u zelenoj boji) u Arizoni, SAD, kao i zvijezde u pozadini, zabilježene Pan-STARRS teleskopom (u bijeloj boji) na Havajima.
Analize komponenti ovog nebeskog ostatka navele su znanstvenike na zaključak da je rezultat termonuklearne eksplozije, specifičnije, rijetkog tipa supernove poznate kao sub-luminous Type Iax događaj. Ova pojava uključuje spajanje dva bijela patuljka, nakon čega obično ne ostaju vidljivi ostaci.
Međutim, u slučajevima nepotpunih eksplozija, može preživjeti “zombi” zvijezda, poput ovg masivnog bijelog patuljka. Ovu iznimno toplua zvijezda, jednu od najtoplijih u Mliječnom putu s temperaturom od oko 200,000°C, karakterizira brzi zvjezdani vjetar s brzinama do 16,000 km/h. Njezina kombinacija s maglicom predstavlja izuzetnu priliku za proučavanje ovakvih rijetkih kosmičkih fenomena.
