Solarni orbiter ne samo da je uslikao 8 nevjerojatnih fotografija Sunčeve površine, nego je i otkrio do sada nepoznate detalje nazvane “logorske vatrice”.
Fotografije koje je uslikala svemirska sonda, otkrile su da se na Suncu događaju mini-erupcije, opisane kao “logorske vatrice”
Na udaljenosti od 77 milijuna kilometara od površine zvijezde, ESA-in Solarni orbiter uslikao je prve fotografije Sunca. Ovo je najbliže što je neka kamera prišla našoj zvijezdi. Ove nevjerojatne fotografije otkrile su Sunčevu površinu na tako detaljan način da je to do sada bilo nezamislivo. Planirano je da Solarni orbiter dođe na blizinu od 42 milijuna kilometara od Sunca, što je gotovo četvrtina udaljenosti izmežu Sunca i Zemlje.
Solarni orbiter je rezultat međunarodne suradnje između ESA-e i NASA-e na proučavanju Sunca. Lansiran je 9. veljače 2020, te je završio svoje prvo primaknuće Suncu sredinom lipnja.
“Ove nevjerojatne fotografije Sunca najbliže ikada snimljene”, izjavio je Holly Gilbert, znanstvenik koji radi na misiji iz NASA-inog Goddard Space Center.
“Fotografije će pomoći znanstvenicima u proučavanju različitih slojeva Sunčeve atmosfere, što je vrlo važno kako bismo razumjeli kako se “svemirsko vrijeme” ponaša u blizini Zemlje, te kroz ostatak Sunčevog sustava”.
“Nismo očekivali da će ovakvi rezultati stići tako brzo. Ovo je odličan početak djelovanja Solarnog orbitera”, dodao je Daniel Müeller iz ESA-e.
Kako je otkrila ESA, letjelica trenutačno radi manevar oko Venere, ali će se naposlijetku ponovno okrenuti promatranju Sunca, kojem će prići još i bliže, te će biti u mogućnosti uslikati još detaljnije fotografije.
Dostizanje ovog dijela misije nije bio jednostavan zadatak.
Pandemija koronavirusa prisilila je kontrolu misije u Operacijskom centru ESA-e (ESOC) u Darmstadtu u Njemačkoj da bude izvan pogona više od tjedan dana.
Za vrijeme faze puštanja u pogon( period kada je testiran svaki intrument), osoblje ESOC-a bilo je reducirano samo na hladni pogon, dok su svi bitniji zaposlenici, inženjeri i znanstvenici radili od kuće.
Unatoč problematičnoj situaciji, ekipa ESOC-a se uspjela prilagoditi, te su se čak i pripremili za susret između sonde i repa kometa ATLAS, koji se dogodio u lipnju.
https://kozmos.hr/sunce-u-2020-projekcija-godisnje-aktivnosti-nase-zvijezde/
Solarni orbiter opremljen je sa šest intrumenata za fotografiranje, pri kojem je svaki od njih zadužen za snimanje određenog dijela naše zvijezde.
Prve fotografije su služile kako bi se potvrdilo da svi instrumenti rade ispravno, tako da znanstvenici nisu očekivali nova senzacionalna otkrića. No, orbiter ih je iznenadio, jer su podaci poslani sa instrumenata za ultraljubičasto snimanje( EUI) pokazali karakteristike Sunca koje su do sada bile nepoznate.
Solarne “logorske vatrice”
“Logorske vatrice su manji rođaci solarnih baklji koje možemo promatrati sa Zemlje, milijun ili bilijun puta manji”, izjavio je glavni istraživač David Berghmans, astrofizičar sa Belgijskog kraljevskog observatorija u Bruxellesu.
“Sunce se na prvu možda čini relativno mirno, no kada ga se počne promatrati detaljnije, moguće je primjetiti ovakve pojave gdje god da se pogleda”
Još uvijek nije potpuno jasno što su točno navedene “logorske vatrice”, ni kako one korespondiraju sa ostali solarnim pojavama koje promatrane u prethodnim misijama.
Jedno od mogući objašnjenja jest da su to mini eksplozije: u teoriji, sitne “iskrice” koje pomažu u zagrijavanju vanjske Sunčeve atmosfere na temperatutu 300 puta veću od Sunčeve površine.
“Logorske vatice su gotovo beznačajne kada nastupaju samostalno, no kada se njihov zajednički učinak zbroji, mogle bi davati presudan doprinos zagrijavanju Sunčeve korone( Sunčevog vanjskog sloja)”, otkrio je Frédéric Auchère sa Instituta sa svemirsku astrofiziku (Institut d’Astrophysique Spatiale (IAS).
Kako bi mogli potvrditi ove navode, znanstvenici su potrebna preciznija mjerenja temperatura ovih “logorskih vatrica”, te je na sreću Solarni orbiter opremljen sa upravo takvim insturmentom naziva SPICE(Spectral Imaging of the Coronal Environment).
Fotografije Solarnog orbitera koje su snimili ostali instrumenti također su se pokazali obećavajućima. Primjerice, instrument za heliosfersko snimanje,SoloHI( Solar and Heliospheric Imager) otkrio je tzv. “zodijakalno svjetlo”( sunčevu svjetlost koja se reflektira od međuplanetarne prašine), svjetlost koja je toliko prigušena, da je Sunce jednostavno nadjača. Da bi ovo mogao istražiti, SoloHI je trebao reducirati sunčevu svjetlost na jedan trilijun od njegove originalne jačine.
Testovi PHI instrumenata( Polar and Helioseismic Imager) bili su također uspješni. PHI je mapirao solarna magnetska polja, sa specijalnim fokusom na polove. U kasnijem dijelu misije, kada se Solarni orbit postepeno naginje do orbite od 24 stupnja iznad ravnine planeta, ovaj instrument će imati svojih “pet minuta slave”, te će prikupiti do sada neviđene podatke o Sunčevim polovima.
