Pod našim nogama nalazi se mreža gljiva duga 110 bilijardi kilometara

U šaci zdravog tla nalazi se život koji gotovo nikada ne vidimo: tanke gljivične niti povezane s korijenjem biljaka. Nova studija objavljena u časopisu Science prvi je put procijenila koliko je velika ta podzemna mreža na razini cijelog planeta: oko 110 bilijardi kilometara arbuskularnih mikoriznih gljiva u površinskom sloju tla.

U tlu se nalazi golema mreža koja hrani biljke

Ispod šuma, travnjaka, polja, vrtova, tundri i pustinja proteže se jedan od najvažnijih živih sustava na Zemlji. Ne vidi se golim okom i ne izgleda poput korijenja, ali s korijenjem biljaka čini nerazdvojnu cjelinu.

Riječ je o arbuskularnim mikoriznim gljivama. Njihove hife, sitne razgranate niti, šire se kroz tlo i povezuju s biljkama. Biljkama pomažu doći do fosfora, dušika i vode. Zauzvrat dobivaju ugljik koji biljke stvaraju fotosintezom.

Taj odnos nije rijetkost. Arbuskularne mikorizne gljive žive u simbiozi s oko 70 posto biljnih vrsta na Zemlji. U zdravom tlu mogu znatno proširiti prostor iz kojeg biljka crpi hranjive tvari, ponekad i do stotinu puta u odnosu na sam doseg korijena.

Zato nova karta nije samo popis gljiva u tlu. Ona prikazuje skrivenu infrastrukturu kopnenih ekosustava, sustav kroz koji se kreću hranjive tvari, voda i ugljik.

Brojka je gotovo nezamisliva

Istraživači procjenjuju da arbuskularne mikorizne mreže u površinskom sloju tla zajedno dosežu oko 110 bilijardi kilometara. Kada bi se sve te niti posložile jedna za drugom, bile bi približno 735 milijuna puta dulje od prosječne udaljenosti Zemlje od Sunca.

Njihova masa također je ogromna. Prema procjeni autora, u tim se mrežama nalazi oko 300 megatona ugljika, što je četiri do šest puta više od mase svih živih ljudi.

Razmjere je najlakše shvatiti kroz mnogo manju sliku. Justin Stewart iz organizacije Society for the Protection of Underground Networks, SPUN, navodi da u samo jednoj čajnoj žličici tla može biti do 10 metara mikorizne mreže.

Takva gustoća objašnjava zašto se tlo više ne može promatrati kao obična podloga za biljke. Ono je živi prostor u kojem se neprestano odvija razmjena između korijenja, gljiva, bakterija, vode i minerala.

Karta je nastala iz više od 16.000 uzoraka tla

Autori su za istraživanje prikupili podatke iz više od 16.000 uzoraka tla iz različitih dijelova svijeta. Usporedili su šume, travnjake, pustinje, tundre i druge ekosustave, a zatim su modelima strojnog učenja procijenili gustoću mreža i ondje gdje uzorci nisu izravno prikupljeni.

Model nije ostao samo na terenskim podacima. Tim je surađivao s nizozemskim institutom AMOLF, gdje su robotskim snimanjem analizirane stotine tisuća živih gljivičnih hifa uzgojenih u laboratoriju. Ti su podaci pomogli istraživačima da povežu mikroskopsku strukturu hifa s globalnom slikom podzemnih mreža.

Rezultat je karta izrađena za svaki kvadratni kilometar kopnene površine. Takva razlučivost dosad nije postojala. Znanstvenici sada mogu vidjeti gdje su mikorizne mreže najgušće, gdje su slabije razvijene i koja bi područja mogla biti posebno važna za očuvanje zdravog tla.

Podaci su dostupni istraživačima, vladama i donositeljima odluka koji žele pratiti stanje podzemne bioraznolikosti. To je osobito važno jer se gljive u klimatskim i konzervacijskim raspravama dugo nisu uzimale dovoljno ozbiljno.

Travnjaci čuvaju velik dio ove podzemne biomase

Jedan od najvažnijih rezultata odnosi se na travnjačke ekosustave. Procjene pokazuju da se u njima nalazi oko 40 posto ukupne biomase arbuskularnih mikoriznih gljiva na Zemlji. Posebno guste mreže predviđene su u poplavnim travnjacima Južnog Sudana, Evergladesu na Floridi i na Tibetanskoj visoravni.

To je neugodan podatak za zaštitu prirode. Travnjaci su među slabije zaštićenim ekosustavima, a prirodne travnjačke površine pretvaraju se u obradivo zemljište brže nego šume. U poljoprivrednim tlima gustoća mikoriznih mreža približno je upola manja nego u divljim ekosustavima.

Kada se tlo intenzivno obrađuje, mijenja se i njegov podzemni život. Slabljenje mikoriznih mreža može pogoditi plodnost tla, dostupnost hranjivih tvari, zadržavanje ugljika i otpornost biljaka na stres.

Biolog Merlin Sheldrake opisuje te mreže kao planetarni krvotok. Nova karta prvi put pokazuje gdje je taj krvotok najrazvijeniji i gdje ga najbrže mijenjaju poljoprivreda, gubitak staništa i degradacija tla.

Ivan Petričević

Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.