Tim znanstvenika koji koristi protonski snop u CERN-ovom “Super Proton Synchrotronu (SPS)” otkrio je neočekivane komplikacije u ideji skretanja velikih svemirskih objekata nuklearnom eksplozijom. Bombardiranjem uzoraka meteorita utvrdili su da materijal pod utjecajem visoke energije postaje čvršći, no taj rezultat, paradoksalno, možda i nije loša vijest za obranu planeta.
Iako NASA vjeruje da smo sigurni od svih poznatih asteroida barem idućih stotinu godina, ostaje mogućnost da bi se Zemlja jednog dana mogla suočiti s prijetnjom velikog komada svemirske stijene koji juri u našem smjeru. Zbog toga američka svemirska agencija, među ostalima, istražuje načine na koje bismo mogli promijeniti putanju potencijalno prijetećeg objekta ili ga u potpunosti razbiti.
NASA je 2022. godine zabila svemirsku letjelicuDART u asteroid Dimorphos – koji je veličinom sličan Velikoj piramidi u Gizi – u pokušaju da promijeni njegov kurs. Iako je misija uspješno preusmjerila asteroid, raspodjela krhotina koju je proizvela ostavila je nekoliko neriješenih misterija.
“Vidjeli smo da gromade nisu bile nasumično razbacane u svemiru“, izjavio je Tony Farnham, glavni autor rada o toj temi objavljenog 2025. godine. “Umjesto toga, bile su grupirane u dvije prilično jasne skupine, s nedostatkom materijala na drugim mjestima, što znači da je ovdje na djelu nešto nepoznato.”
Opasnost od stvaranja krhotina
U situaciji u kojoj bi Zemlja bila stvarno ugrožena, to bi mogao biti problem. “Da se asteroid kotrlja prema nama i da znamo da ga moramo pomaknuti za određeni iznos kako bismo spriječili udar u Zemlju, tada sve te suptilnosti postaju vrlo, vrlo važne”, dodala je suautorica Jessica Sunshine. “Možete to zamisliti kao kozmičku partiju biljara. Mogli bismo promašiti rupu ako ne uzmemo u obzir sve varijable.”
Što je onda s idejom nuklearnog napada na prijetnje iz svemira? Ta se opcija smatra posljednjim utočištem zbog mogućnosti fragmentacije. Ukratko, iako nije dobro da prema vama juri divovski asteroid, nije dobro ni da umjesto njega prema vama juri hrpa manjih stijena.
U novoj studiji tim je izložio uzorak meteorita “Campo del Cielo”, bogatog metalom, seriji od 27 visokoenergetskih pulseva protonskog snopa SPS-a od 440 gigaelektronvolta, kako bi rekreirali uvjete udara i izmjerili njihove učinke. Iako ovo nije nužno loša vijest za one koji žele scenarij Armagedona u stvarnom životu, uzorak meteora nije se ponašao onako kako bi se očekivalo.
“Materijal je postao otporniji, pokazujući veću čvrstoću i sposobnost da sam amortizira udarce”, objasnila je Melanie Bochmann, suvoditeljica tima. Znanstvenici su u radu dodali kako rezultati sugeriraju da visokoenergetsko zračenje ne samo da očvršćuje željezni meteorit, već ga pretvara u strukturu sličnu kompozitnim materijalima koji bolje podnose stres i vibracije.
Snažniji udar bez uništenja
Ukratko, meteorit je ostao u jednom komadu puno bolje nego što se očekivalo. Iako ideja o ojačavanju smrtonosnog asteroida na prvi pogled zvuči kontraproduktivno, cilj planetarne obrane nije uništenje objekta, već njegovo skretanje na sigurnu putanju. U tom kontekstu, ovo bi zapravo mogle biti izvrsne vijesti.
“Naši eksperimenti pokazuju da se – barem kod asteroida bogatih metalom – može koristiti snažnija nuklearna naprava nego što se ranije mislilo, bez rizika da se asteroid katastrofalno raspadne”, dodala je Bochmann. “To ostavlja otvorenu opciju za hitne slučajeve s vrlo velikim objektima ili situacije s kratkim vremenom upozorenja, gdje su konvencionalne metode preslabe, a gdje bi trenutni modeli predviđali da će se asteroid raspasti ako upotrijebimo preveliku silu.”
Ipak, prije konačnih zaključaka potrebna su dodatna istraživanja. Uzorak meteorita prebačen je u postrojenje ISIS Neutron and Muon Source pri laboratoriju Rutherford Appleton u Velikoj Britaniji, gdje će biti podvrgnut naprednim analizama poput neutronske difrakcije.
“Cilj ovih analiza je ispitati promjene u unutarnjoj strukturi meteorita uzrokovane zračenjem te na mikroskopskoj razini potvrditi povećanje čvrstoće materijala za faktor od 2,5, na što su ukazali naši eksperimentalni rezultati”, objasnila je Bochmann.
Iako je ova laboratorijska analiza iznimno korisna, ključno će biti proučavanje pravih asteroida izbliza. NASA i ESA već planiraju detaljno promatranje asteroida Apophis tijekom njegova bliskog prolaska pored Zemlje 2029. godine, kako bi vidjeli utjecaj Zemljine gravitacije na njegovu strukturu. No, bit će potrebno istražiti i druge vrste svemirskih stijena.
“U prvoj fazi eksperimenta fokusirali smo se na metalne asteroide jer je njihovu homogenu strukturu lakše kontrolirati i modelirati, a zadovoljavali su i sve sigurnosne zahtjeve postrojenja”, dodaju iz tima. “To nam je omogućilo da po prvi put prikupimo podatke u stvarnom vremenu o tome kako takav materijal reagira na visoku energiju, a da ga pritom ne uništimo.”
Idući korak donosi analizu složenijih, stjenovitih materijala. Znanstvenici planiraju testirati palazite, specifičnu skupinu meteorita koji imaju metalnu strukturu ispunjenu kristalima bogatim magnezijem. Kako se vjeruje da ti objekti potječu s granice jezgre i plašta ranih planetezimala, ovi bi eksperimenti mogli ponuditi i vrijedan uvid u procese formiranja planeta.
Stoga, iako se nadamo da do takvog scenarija nikada neće doći, nuklearni napad na asteroid možda ipak nije najgora opcija koju imamo.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
