Danas, čovječanstvo je naselilo ili istražilo gotovo svaku regiju Zemlje. Ipak, ovo širenje Homo sapiensa diljem svijeta odvijalo se izuzetno sporo. Počevši od prvog izlaska ljudi iz Afrike prije otprilike 60 do 90 tisuća godina, vrsta se postupno proširila tijekom tisućljeća. Jedno od posljednjih mjesta koja su naseljena bio je otok Rapa Nui, u jugoistočnom Pacifiku, široj javnosti poznat kao Uskršnji otok.
Otok se nalazi na impresivnih 3.800 kilometara od obale Čilea, koji ga je anektirao 1888. godine, čineći Rapa Nui jednim od najudaljenijih mjesta na svijetu. Njegovi izvorni stanovnici, također poznati kao Rapa Nui, stigli su na njegove obale između 1150. i 1280. godine, živjeći u potpunoj izolaciji sve do dolaska nizozemskog istraživača Jacoba Roggeveena 1722. godine.
Dolaskom Europljana, otkriveni su impresivni kipovi moai, koji su postali globalni simbol Uskršnjeg otoka, kao i još uvijek neodgonetnuti zapis poznat kao Rongorongo. Ovaj jedinstveni trodimenzionalni sustav pisanja, koji koristi slikovne znakove zvane glifove, izazvao je brojna pitanja među arheolozima i povjesničarima, naročito o njegovom porijeklu. Postavlja se pitanje je li jezik bio izvorni izum stanovnika Rapa Nuija ili je nastao pod utjecajem europskih osvajača?
Rongorongo
Novija studija baca svjetlo na ovu enigmu, predlažući da bi, temeljem analize datiranja ugljikom, jedan od 27 drvenih predmeta ukrašenih Rongorongo zapisima mogao datirati iz doba prije dolaska Europljana, preciznije između 1493. i 1509. godine. Kako smo prethodno objasnili, ovo bi otkriće moglo ukazivati na to da je Rongorongo bio izvorni izum stanovnika otoka, što bi predstavljalo rijetku i izuzetnu pojavu u povijesti čovječanstva, obično vezanu uz razvoj kompleksnih država. Dodatni argument u prilog tezi o domaćem izvoru jezika leži u činjenici da Rongorongo funkcionira na značajno različit način u odnosu na europske jezike, implicirajući time odsutnost izravnog vanjskog utjecaja. Glavna istraživačica, Silvia Ferrara, arheologinja i lingvistica sa Sveučilišta u Bologni, Italija, svoje je nalaze objavila u časopisu Scientific Reports početkom veljače.
“Značaj ovog pitanja nije zanemariv; ono sugerira mogućnost nezavisnog izuma pisma, slično fenomenima zabilježenima u drugim dijelovima svijeta gdje je pismo predstavljalo originalnu kreaciju, poput Mezopotamije, Egipta, Kine i Mesoamerike,” navodi se u studiji. “Ukoliko je Rongorongo prethodio dolasku vanjskih posjetitelja, to bi moglo predstavljati još jedan, najnoviji primjer izuma pisma u ljudskoj povijesti.” Iako jedna od četiri analizirane drvene ploče pruža dokaze o postojanju jezika prije dolaska Europljana, valja uzeti u obzir određene rezerve.
Naime, metoda datiranja ugljikom omogućava utvrđivanje vremena kada je drvo posječeno, a ne kada je urezano, što Ferrara smatra indikativnim s obzirom na to da bi stoljećima staro drvo bilo nepogodno za upotrebu. Još važnije, spomenuta ploča predstavlja samo pojedinačni uzorak, dok ostali analizirani predmeti pripadaju periodu nakon dolaska Europljana. Da bi se prikupili daljnji dokazi, Ferrara će morati pristupiti ostalim preostalim pločama, koje predstavljaju sve što je ostalo od ovog zaboravljenog jezika. Međutim, te su ploče raspršene diljem svijeta i nisu lako dostupne. Trenutačno, nastavak istraživanja teži ispravnom povijesnom kontekstualiziranju doprinosa izvornih naroda
