Ako nalaz genetskog testa kaže da nosite dva posto neandertalske DNK, što je zapravo izmjereno? Nije riječ o dva posto vašeg karaktera, izgleda ili sposobnosti. Broj opisuje procijenjeni udio genoma koji potječe od davnih susreta naših predaka s neandertalcima. Za razumijevanje rezultata važno je i koje smo dijelove te DNK naslijedili, a ne samo koliki je njihov udio.
U ljudi čiji preci većinom potječu iz populacija izvan Afrike često se navodi oko jedan do dva posto neandertalskog podrijetla. To nije univerzalna vrijednost za svakog čovjeka niti granica koja nekoga čini "više" ili "manje" modernim. Institut Max Planck za evolucijsku antropologiju taj raspon navodi kao sažetak nasljeđa koje je ušlo u našu populacijsku povijest prije desetaka tisuća godina.
Dva posto čega?
Genom je cjelokupni genetski zapis organizma. Kad znanstvenici govore o neandertalskom podrijetlu, pokušavaju prepoznati dijelove tog zapisa koji su u pretke današnjih ljudi ušli križanjem s neandertalcima. Stručni naziv za takvo prenošenje genetskog materijala između populacija jest introgresija.
To nije isto što i ukupna sličnost naše DNK s njihovom. Neandertalci i Homo sapiens dijelili su mnogo starijeg zajedničkog pretka, pa je velik dio sličnosti postojao i prije njihovih kasnijih susreta. Metode analize moraju razlikovati staro zajedničko nasljeđe od novijeg doprinosa križanja. Upravo tu razliku objašnjava istraživački tim sa Sveučilišta Princeton.
Postotak stoga ne znači da su dva posto vaših nedavnih predaka bili neandertalci. Iz njega ne možete izdvojiti jednu prabaku niti nacrtati obiteljsko stablo. Riječ je o mnogo starijem nasljeđu, sačuvanom u određenim dijelovima DNK, povezanom s afričkim podrijetlom Homo sapiensa i kasnijim susretima ljudskih populacija izvan Afrike.
Isti postotak ne znači istu DNK
Dvije osobe mogu imati sličan ukupni udio neandertalskog nasljeđa, a nositi različite njegove dijelove. Na to izričito upozoravaju istraživači Max Plancka: ukupna količina skriva podatak o tome koji su segmenti sačuvani kod pojedinca.
Zamislimo dvije stare knjige od kojih je u jednoj sačuvano dvadeset stranica, a u drugoj također dvadeset. Broj stranica jednak je, ali sadržaj ne mora biti. Tako i jednak udio drevne DNK može obuhvaćati različite gene i regulatorne dijelove genoma.
Ista razlika vrijedi pri usporedbi pojedinca s velikom skupinom ljudi. Zbrajanjem različitih sačuvanih segmenata može se pronaći znatno više drevnog nasljeđa nego u jednom genomu. Tvrdnja o tome koliko je neandertalske DNK očuvano u skupu proučenih ljudi zato se ne smije prepisati kao postotak koji nosi svaki od njih.
Kada su naši preci dobili to nasljeđe?
Ne postoji jedan dokazani datum susreta dviju vrsta. U radu objavljenom u časopisu Science 2024. istraživači su usporedili genome 59 drevnih i 275 današnjih ljudi. Glavninu zajedničkog neandertalskog doprinosa povezali su s duljim razdobljem protoka gena prije otprilike 50.500 do 43.500 godina. Središnja procjena iznosi oko 47.000 godina.
Drugi tim, u radu objavljenom na internetu u Natureu u prosincu 2024., analizirao je drevne genome iz Ranisa u Njemačkoj i nalazišta Zlatý kůň u Češkoj. Zajedničko miješanje smjestio je približno između 45.000 i 49.000 godina prije sadašnjosti. Ti rezultati sužavaju vremenski okvir, ali i dalje opisuju proces koji je trajao mnogo generacija. Kozmos je ranije pisao i o arheološkim dokazima da su neandertalci i moderni ljudi istodobno naseljavali sjevernu Europu.
Poznati su i drukčiji, lokalni kontakti. Primjerice, genomi iz špilje Bacho Kiro u Bugarskoj pokazali su da su neki ljudi prije oko 45.000 godina imali neandertalske pretke samo pet do sedam generacija ranije. Glavni doprinos koji dijelimo danas zato nije isto što i svi susreti koji su se ikada dogodili.
Zašto je važna hrvatska špilja Vindija?
Bez stvarne neandertalske DNK bilo bi mnogo teže prepoznati njezine tragove u nama. Među ključnim usporednim genomima nalazi se onaj neandertalke koja je prije približno 50.000 godina živjela na području današnje Hrvatske, a čiji su ostaci pronađeni u špilji Vindiji.
Kay Prüfer i suradnici objavili su detaljno očitan genom te neandertalke u Scienceu 2017.. Pokazalo se da je bila bliže srodna neandertalcima koji su pridonijeli genomima današnjih ljudi nego ranije detaljno proučena neandertalka s Altaja. Novi usporedni genom omogućio je prepoznavanje približno deset posto više neandertalskih sekvenci po analiziranoj osobi.
To ne znači deset postotnih bodova više neandertalske DNK u ljudima. Poboljšalo se prepoznavanje već postojećeg nasljeđa. Vindija je tako važna i za razumijevanje današnjih genoma, a ne samo kao nalazište fosila.
Zašto podjela na Afriku i ostatak svijeta nije dovoljna?
Migracije nisu imale samo jedan smjer. Istraživanje objavljeno u časopisu Cell 2020., koje je predstavio Princeton, pronašlo je neandertalsko nasljeđe i u proučenim afričkim populacijama. Povratne migracije ljudi s euroazijskim podrijetlom u Afriku pridonijele su tom obrascu.
Zato rečenica "Afrikanci nemaju neandertalsku DNK" nije točna. Jednako je pogrešno kontinentima pripisivati jedinstven genetski profil. Razlike među uzorcima odražavaju povijest migracija, miješanja i nasljeđivanja, ali i način na koji istraživači prepoznaju pojedine segmente. Današnja zemljopisna oznaka ne opisuje sve putove kojima su nečiji preci prolazili.
Možemo li po tome objasniti svoj izgled ili ponašanje?
Pojedine naslijeđene varijante povezane su s mjerljivim osobinama. Michael Dannemann i Janet Kelso analizirali su podatke više od 112.000 sudionika UK Biobanka i utvrdili povezanosti neandertalskih varijanti s osobinama kože i kose te drugim obilježjima. Međutim, varijante neandertalskog i novijeg ljudskog podrijetla podjednako su pridonosile varijacijama kože i kose u njihovoj analizi.
Povezanost utvrđena u velikoj skupini ljudi ipak ne predviđa pouzdano osobine pojedinca. Sličan izgled može nastati uz različite kombinacije varijanti, a na brojne osobine utječe i okoliš. Iz boje kose, navika spavanja ili temperamenta ne možemo pouzdano zaključiti koliko netko ima neandertalske DNK. Još manje možemo na temelju tog postotka procjenjivati nečiju inteligenciju ili vrijednost.
Što onda govori komercijalni test?
Najprije treba pročitati što rezultat prikazuje: procjenu udjela genoma, broj pronađenih varijanti ili usporedbu s drugim korisnicima. Rečenica "imate više neandertalskih varijanti od 80 posto korisnika" nije tvrdnja da je 80 posto vaše DNK neandertalsko. Broj varijanti također nije automatski jednak udjelu čitavog genoma.
MedlinePlus, služba američke Nacionalne medicinske knjižnice, objašnjava da se testovi podrijetla razlikuju po referentnim bazama i metodama. Populacije nisu jednako zastupljene u tim bazama, a rezultati se mogu mijenjati kada se podaci dopune. Takav rezultat nije dijagnoza niti cjelovit opis osobe.
Najzanimljivije što nam neandertalska DNK govori nije tko je danas "više neandertalac". Ona pokazuje da su ljudi koje poznajemo iz fosila imali potomstvo s našim precima i da dio tog nasljeđa još možemo prepoznati. Osobni rezultat zato vrijedi čitati uz objašnjenje što je test prepoznao i kako je došao do procjene, a ne samo uz istaknuti postotak.
