Na putu prema Marsu i mala stanka u vezi može promijeniti cijelu misiju

Misija na Mars neće se voditi istim ritmom kao letovi u Zemljinoj orbiti. Novo istraživanje provedeno uz potporu NASA-e pokazuje da odgođena komunikacija može poremetiti način na koji astronauti i kontrola leta zajedno rješavaju probleme, osobito kada se odluke moraju donositi pod pritiskom.

Mars prekida naviku brzog odgovora

Većina ljudskih svemirskih misija dosad je počivala na vrlo snažnoj vezi između posade i kontrole leta. Astronauti u svemiru vide problem iz letjelice, stručnjaci na Zemlji prate podatke, uspoređuju mogućnosti i šalju upute. Dok se misija odvija blizu Zemlje, taj sustav može raditi gotovo kao razgovor u istoj prostoriji.

Mars mijenja tu sliku.

Kod misije prema Crvenom planetu poruke više ne stižu odmah. Posada može poslati pitanje, ali odgovor iz kontrole leta dolazi tek nakon stanke koja u kritičnom trenutku može biti dovoljno duga da se stanje promijeni. Kvar se može razviti, podaci mogu zastarjeti, a astronauti mogu već prijeći na drugo rješenje.

To nije samo tehnički problem veze. Za NASA-u je to pitanje organizacije cijele misije.

Dorothy R. Carter, izvanredna profesorica menadžmenta na Sveučilištu Michigan State, proučava vodstvo i timski rad u složenim sustavima. Uz potporu NASA-e vodila je projekt FUSION, istraživanje usmjereno na komunikacijska kašnjenja između kontrole leta na Zemlji i posade na budućoj misiji prema Marsu.

Polazište istraživanja jednostavno je, ali ima velike posljedice: posada na Marsu nije sama, no više ne može stalno računati na trenutnu pomoć sa Zemlje.

Posada i kontrola leta moraju ostati u istoj priči

Astronauti na dugotrajnoj misiji ne surađuju samo međusobno. Iza njih je velika mreža ljudi na Zemlji: inženjeri, liječnici, znanstvenici, stručnjaci za sustave letjelice, planeri misije i kontrolori leta. Svi oni moraju raditi kao jedan širi sustav, iako nisu na istom mjestu i ne reagiraju istom brzinom.

Carter taj oblik suradnje opisuje kao sustav više timova. U takvom sustavu nije dovoljno da svaka skupina dobro obavi svoj dio posla. Posada i stručnjaci na Zemlji moraju održati zajedničku sliku situacije.

Tu se pojavljuje ključni pojam istraživanja: zajednička pozornost. On označava trenutak u kojem ljudi različitih stručnosti istodobno usmjere pozornost na isti problem. U kontroli leta to je presudno. Netko uoči promjenu u podacima, netko drugi provjerava moguće uzroke, treći predlaže postupak, a posada zatim može brzo djelovati.

Kada komunikacija kasni, taj ritam se lomi. Kontrola leta može raspravljati o stanju koje je posada već morala riješiti. Astronauti mogu čekati odgovor koji više ne odgovara novoj situaciji. Svi su i dalje uključeni u isti problem, ali više nisu nužno usmjereni na isti trenutak tog problema.

Prema Carter i njezinu timu, upravo je gubitak zajedničke pozornosti jedan od najopasnijih učinaka odgođene komunikacije. Kašnjenje ne usporava samo razgovor. Ono može promijeniti način na koji cijeli sustav misli, odlučuje i reagira.

U NASA-inoj kapsuli HERA testirali su misiju s odgođenim porukama

Istraživači su radili s volonterima u NASA-inoj analognoj kapsuli HERA u Svemirskom centru Johnson u Houstonu. HERA je zatvoreni prostor u kojem se na Zemlji simuliraju uvjeti dugotrajnih ljudskih misija u duboki svemir. Sudionici u kapsuli živjeli su i radili kao posada, dok su ulogu kontrole leta preuzeli sudionici iz istraživačkog laboratorija za timsko vodstvo Kesseler pri Sveučilištu Michigan State.

Simulacije su se odvijale u stvarnom vremenu, ali s različitim razinama komunikacijskog kašnjenja. Istraživači su tako mogli pratiti kako se mijenja suradnja kada posada i kontrola leta ne mogu odmah razmijeniti pitanje, provjeru i uputu.

Prikupljene podatke zatim su obradili računalnim modelom kako bi provjerili vrijede li uočeni obrasci i izvan ograničenog broja sudionika u analognoj misiji.

Istraživanje posebno izdvaja pojam zajedničke pozornosti, odnosno sposobnost posade i stručnjaka na Zemlji da u istom trenutku ostanu usmjereni na isti problem. Kada komunikacija kasni, ta se usklađenost lakše gubi. Kontrola leta može raditi na situaciji koja se u letjelici već promijenila, dok posada može čekati odgovor koji više ne odgovara stvarnom stanju

Prava priprema počinje prije lansiranja

Zaključci istraživačkog tima ne vode prema jednostavnom tehničkom odgovoru. Jača veza, bolji kanali i brži sustavi prijenosa podataka svakako pomažu, ali ne uklanjaju temeljni problem udaljenosti. Na Marsu će kašnjenje biti dio misije, a ne povremeni kvar.

Zato se dio rješenja mora ugraditi u obuku posade i kontrole leta prije lansiranja.

Carter i njezin tim izdvajaju tri elementa koji mogu pomoći timovima da zadrže zajedničku pozornost: iskustvo, jasnoću i povezanost. Posada mora znati tko ima najviše znanja za pojedinu vrstu problema. Poruke moraju biti kratke, jasne i oslobođene svega što može izazvati krivo tumačenje. Članovi posade i stručnjaci na Zemlji moraju izgraditi povjerenje prije nego što se nađu u stvarnoj krizi.

To znači više uvježbanih scenarija, bolje strukturirane razgovore nakon simulacija, preciznije komunikacijske protokole i jasnije razumijevanje uloga. U situaciji u kojoj odgovor ne stiže odmah, astronauti moraju znati kada preuzeti odluku, a kontrola leta mora znati kako pomoći bez stvaranja dodatne zbrke.

Misija na Mars zato neće tražiti samo snažnu raketu, pouzdanu letjelicu i posadu koja može izdržati dug boravak daleko od Zemlje. Tražit će i drukčiji način zajedničkog rada. Ljudi u letjelici i ljudi u kontroli leta morat će ostati dovoljno usklađeni čak i kada ih dijeli udaljenost koju nijedan razgovor ne može premostiti u stvarnom vremenu.

Ivan Petričević

Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.