Stotine kamenih čekića, rudarski rovovi i datirani ostaci ugljena potvrđuju da se u rudniku Las Minillas na jugozapadu Španjolske bakar vadio u kasnom brončanom dobu. Kemijske analize otkrile su i podudarnost s udaljenim nalazima: uzorci s nalazišta po sastavu odgovaraju dijelu brončanih predmeta pronađenih u Skandinaviji.
Bakar je bio ključan za izradu brončanih alata, oružja i ukrasa. Novi nalazi pomažu utvrditi koliku je ulogu u opskrbi udaljenih europskih zajednica imala južna Iberija.
Studija objavljena 26. listopada u časopisu Antiquity donosi nove datume rada rudnika i usporedbu njegovih uzoraka s već objavljenim analizama skandinavskih nalaza. Las Minillas pritom se izdvaja i opsegom sačuvanih radova.
Rudari su pratili žilu dugu oko 300 metara
Nalazište leži kraj mjesta Granja de Torrehermosa u pokrajini Badajoz. Sustavno se istražuje od 2020., a arheolozi su ondje prepoznali područja vađenja rude, boravka ljudi i metalurških aktivnosti.
Rudari su bakrenu žilu pratili rovovima širokima između dva i četiri metra. U jednom je bušenju ugljen pronađen na dubini od 8,2 metra. Nakupine ugljena na dnu drugog rova upućuju na uporabu vatre za zagrijavanje stijene, nakon čega ju je bilo lakše razlomiti.
Tim je zabilježio ukupno 892 kamena alata, među njima 735 čekića s utorom. Takvi su čekići poznati i iz drugih brončanodobnih rudnika. Tragovi kružne kolibe, rupe za stupove, ognjišta i ručno izrađena keramika pokazuju gdje su ljudi boravili. Autori pretpostavljaju da je riječ o privremenom rudarskom logoru koji se koristio sezonski.
Sedamnaest datuma potvrđuje razdoblje rudarenja
Ugljen iz rudarskih rovova i područja stanovanja dao je 17 radiokarbonskih datuma, u rasponu približno od 1350. do 750. godine prije Krista. Time je znatno proširena dosadašnja podloga za proučavanje kasnobrončanodobnog rudarenja u Iberiji, koje je prije ove studije podupiralo samo 11 takvih datuma s pet nalazišta.
Prema autorima, kombinacija datuma, brojnih alata i opsežnih radova čini Las Minillas najvećim dosad iskopanim iberskim rudnikom bakra pouzdano datiranim u to razdoblje.
Nalazište se koristilo i kasnije. Datumi iz metalurškog područja uglavnom pripadaju rimskom razdoblju, uz jedan srednjovjekovni rezultat iz islamskog razdoblja. Zbog poremećenih slojeva ondje pronađene tragove taljenja nije moguće sve pripisati brončanom dobu.
Podudarnosti s predmetima iz Skandinavije
Istraživači su analizirali rude, trosku i kapljice bakra iz Las Minillasa te ih usporedili s podacima za više od 300 kasnobrončanodobnih brončanih predmeta iz Skandinavije. Jedanaest predmeta pokazalo je podudarnosti u omjerima izotopa olova i kemijskom sastavu, uključujući zastupljenost srebra i antimona.
Takvi omjeri odražavaju geološku povijest rudnih ležišta i pomažu pri traženju izvora metala. Ipak, sličan sastav nije dovoljan za jednoznačno određivanje podrijetla: pojedina ležišta mogu imati slična obilježja, a metal se miješao i ponovno upotrebljavao. Dva izdvojena skandinavska predmeta mlađa su i od posljednje dokumentirane faze rudarenja u Las Minillasu. Podaci zato podupiru moguću vezu, ali ne dokazuju isključivo podrijetlo bakra iz tog rudnika ni izravnu trgovinu sa Skandinavijom.
Koliku je ulogu imala južna Iberija?
Pitanje dobiva na važnosti zbog promjena u tadašnjoj europskoj opskrbi bakrom. Proizvodnja u velškom Great Ormeu počela je opadati oko 1400. godine prije Krista, a potom i u austrijskom Mitterbergu. Talijanske Alpe nastavile su opskrbljivati udaljene zajednice, dok su iberski izvori postupno postajali važniji.
Drugi dijelovi te razgranate mreže vidljivi su u istraživanjima veza sardinskog bakra sa Skandinavijom i analizama brončanih figurica sa Sardinije.
U jugozapadnoj Iberiji evidentirana su 84 nalazišta s obilježjima mogućeg prapovijesnog rudarenja. Za većinu još nije utvrđeno kada su radila. Upravo će dodatni datumi pokazati jesu li brojni rudnici istodobno opskrbljivali šire tržište i koliko je južnoiberski bakar pridonio trgovini duž atlantskih i sredozemnih obala.
