Košnica ne služi samo za smještaj pčela i čuvanje hrane. Med, propolis, vosak i pohranjeni pelud zajedno stvaraju kemijsku obranu koja suzbija štetne mikrobe, a istodobno dopušta opstanak drugih, korisnih ili bezopasnih vrsta. Novo istraživanje pokazuje kako se obrambena uloga tih tvari razlikuje unutar košnice.
Tim koji predvodi Kenya Fernandes sa Sveučilišta u Sydneyju povezao je analizu mikroorganizama s laboratorijskim ispitivanjima antimikrobnog djelovanja i kemijskog sastava pčelinjih proizvoda. Rad objavljen 19. listopada u časopisu ISME Communications opisuje košnicu kao sustav zajedničke zaštite, čija svojstva uvelike ovise o onome što pčele mogu prikupiti u okolini.
Različiti dijelovi košnice imaju različite uloge
Istraživači su prikupili uzorke iz 24 zajednice medonosne pčele na pet pčelinjaka u australskom Novom Južnom Walesu. Mikrobiom, odnosno zajednicu mikroorganizama, analizirali su u uzorcima iz deset pčelinjih zajednica. Kemijska i antimikrobna ispitivanja obuhvatila su njih 18, a četiri su bile uključene u oba dijela istraživanja.
Usporedili su med, propolis, fermentirani pelud i vosak te uzorke pčelinjih tkiva i izlučevina. Ispitali su i mikroorganizme iz pčelinjih crijeva te s površina u košnici.
Materijali izloženiji okolišu, osobito propolis, pokazivali su široko antimikrobno djelovanje. U uzorcima povezanima s tijelom pčela i zaštićenijim dijelovima košnice djelovanje je bilo usmjerenije na uzročnike pčelinjih bolesti. Zabilježene razlike odgovarale su i promjenama u sastavu mikrobnih zajednica.
Med se isticao djelovanjem povezanim s vodikovim peroksidom, a propolis sastavom bogatim flavonoidima, spojevima biljnog podrijetla. Antimikrobno djelovanje peluda i voska povezali su s drugim skupinama kemijskih tvari. Zajednica se tako oslanja na više obrambenih mehanizama, umjesto na jedan proizvod ili spoj.
Jača zaštita od opasnih bakterija
U ispitivanim uzorcima obrana je bila izraženija prema bakterijskim uzročnicima pčelinjih bolesti nego prema gljivama. Među osjetljivim bakterijama bila je Paenibacillus larvae, uzročnik američke gnjiloće pčelinjeg legla.
Zaštita pritom ne znači uklanjanje svih mikroorganizama. Dio gljiva i bakterija sudjeluje u preradi hrane i drugim korisnim procesima, pa bi njihovo neselektivno suzbijanje moglo štetiti zajednici. Nalaz upućuje na sustav koji različito djeluje na različite skupine mikroba.
Laboratorijski pokusi provedeni su s pripremljenim ekstraktima. Koncentracije i međudjelovanje tvari u tim pokusima ne moraju potpuno odgovarati uvjetima u samoj košnici. Povezanost kemijskog sastava i mikrobnih zajednica zato još treba provjeravati pokusima koji izravnije prate događaje u živim zajednicama.
Biljke određuju čime pčele raspolažu
Razlike među pčelinjacima objašnjavale su veći dio varijacija u antimikrobnom djelovanju i kemijskom sastavu nego zabilježena bolest ili stres pojedine zajednice. To upućuje na važnu ulogu biljaka s kojih pčele u svojoj okolini prikupljaju nektar, pelud i smole.
Gubitak raznolikih cvjetnih staništa mogao bi zato oslabiti obranu i bez izravnog trovanja pčela: zajednice bi ostale bez dijela kemijskih sastojaka koje prirodno ugrađuju u košnicu. Autori predlažu da se isti pristup primijeni i na druge društvene kukce, kako bi se provjerilo organiziraju li mravi, termiti i pčele bez žalca slične sustave zaštite.
