Stari Egipćani ulagali su velike napore kako bi zaštitili faraonske grobnice i spriječili pljačku dragocjenosti. Ipak, ideja da su piramide bile osigurane zamkama poput onih iz filmova i videoigara nema potvrdu u znanosti. Egiptolozi ističu kako fizičke zamke u piramidama jednostavno nisu postojale, iako su arhitektonska rješenja i kazne za provalnike bili ozbiljna prepreka.
Prema egiptolozima, tvrdnja da su Egipćani koristili zamke nastala je vjerojatno pod utjecajem popularne kulture. Filmovi poput Indiana Jonesa ili videoigre Tomb Raider prikazivali su smrtonosne jame, lažne podove i mehaničke zamke, no takvih dokaza nema u arheologiji.
“Zamke su nepoznate egiptolozima”, izjavio je za Live Science Rolf Krauss, neovisni istraživač koji se dugi niz godina bavi proučavanjem piramida. Dodao je kako takve zamke ne bi imale stvarnu učinkovitost jer su pljačkaši djelovali u timovima, pa bi eventualno stradala jedna osoba, dok bi ostali nastavili s provalom
Arhitektonske mjere zaštite
Umjesto zamki, Egipćani su koristili arhitektonska rješenja kako bi otežali ulazak u grobnicu. Reg Clark, autor knjige Securing Eternity: Ancient Egyptian Tomb Protection from Prehistory to the Pyramids (2019.), naglašava kako je jedan od razloga gradnje piramida bio upravo sigurnost faraonskog počivališta.
Prije piramida, faraoni su sahranjivani u mastabama, jednostavnijim grobnicama lakim za pljačku. Piramide su, za razliku od njih, imale masivnu nadgradnju od tvrdog kamena, a pljačkaši su morali kopati duboke tunele kako bi došli do pogrebne komore.
Ulazi i prolazi nakon sahrane zatvarani su kamenim blokovima, a u Velikoj piramidi nalaze se prolazi koji ne vode do pogrebne komore, možda s ciljem zbunjivanja uljeza. Neki od tih prolaza bili su sami po sebi opasni. Tijekom iskapanja piramide Sekhemkheta u Saqqari 1950-ih godina, zatrpavanje jednog od prolaza urušilo se na radnike, pri čemu je jedan poginuo, a dvojica su ozlijeđena.
Egiptolog David Ian Lightbody ističe da su korišteni i “klizni kameni blokovi” za zatvaranje komora.
Magijska zaštita i simbolika
Osim arhitektonskih rješenja, Egipćani su koristili i zapise s magijskim zaštitnim formulama. Ti zapisi, poznati kao tekstovi Piramida, trebali su štititi faraona na putu u zagrobni život. Nisu izravno proklinjali pljačkaše, nego su se odnosili na zaštitu faraonova imena i položaja u vječnosti.
Jedan zapis, u prijevodu Samuela Mercera, kaže: “Ozirise, ukloni sve koji mrze [faraona], koji govore zlo protiv njegova imena.”
Najveći rizik za pljačkaše predstavljale su zakonom propisane kazne. Tekst iz 20. dinastije (oko 1186.–1070. pr. Kr.) bilježi da je pljačka grobnica kažnjavana sakaćenjem, a zatim i pogubljenjem. Navodi se da su počiniteljima odsijecani nos i uši, nakon čega bi slijedila smrtna kazna nabijanjem na kolac.
Unatoč svim mjerama, zaštita nije bila trajno učinkovita. Mnoge piramide, uključujući i onu Khufua, vjeruje se da su opljačkane su još u starom vijeku ili srednjem vijeku. U 18. dinastiji (oko 1550.–1295. pr. Kr.) Egipćani su se odlučili napustiti gradnju piramida te faraone početi pokapati u Dolini kraljeva, gdje je grobnice bilo lakše nadzirati. Ipak, ni to nije spriječilo pljačku. Većina grobnica u dolini opljačkana je, a rijetka iznimka ostala je grobnica Tutankhamona.
Stari Egipćani nisu koristili zamke u piramidama, već su se oslanjali na monumentalnu arhitekturu, zatvorene prolaze, simboličnu magiju i stroge kazne. Unatoč tim naporima, nijedna metoda nije dugoročno spriječila pljačku, što svjedoči o upornosti i organiziranosti grobnih provalnika kroz stoljeća.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
