Novo arheološko istraživanje upućuje na postojanje masivne prapovijesne strukture u Irskoj, u krajoliku utvrda Baltinglass u okrugu Wicklow. Arheolozi su ondje identificirali golemi ograđeni prostor na lokalitetu Brusselstown Ring, uz stotine kružnih platformi koje se tumače kao temelji okruglih kuća. Autori rada navode da bi to moglo predstavljati najopsežnije prapovijesno zbijeno naselje ikad prepoznato u Irskoj ili Britaniji.
Lokalitet se nalazi unutar šireg skupa prapovijesnih gradina na području Baltinglassa u okrugu Wicklow. Zaključci se temelje na podacima nekoliko novijih terenskih pregleda, analizi zračnih snimaka krajolika te probnim arheološkim iskopavanjima. U radu objavljenom u časopisu Antiquity autori navode da nalazi upućuju na dosad nezabilježenu gustoću naseljenosti i razinu društvene organizacije tijekom kasnog brončanog doba.
Opseg naselja i gustoća gradnje
Brusselstown Ring u okrugu Wicklow obuhvaća područje veće od 40 hektara, a pojedini dijelovi šire se prema većoj konturnoj utvrdi koja doseže gotovo tri puta veću površinu. Skup gradina Baltinglass prostire se kroz više od deset uzvisinskih ograđenih prostora duž jugozapadnog ruba planina Wicklow.
Autori studije naglašavaju složenost tog krajolika i iznimnu koncentraciju spomenika. “Skup gradina Baltinglass u okrugu Wicklow ističe se kao jedan od najsloženijih prapovijesnih krajolika u Irskoj, ponekad nazivan ‘prijestolnicom irskih gradina’ zbog iznimne koncentracije i raznolikosti spomenika”, navode autori.
Raniji pregledi područja bili su identificirali do 300 mogućih lokacija koje bi mogle upućivati na privremena skloništa. Sada je, na temelju novije analize zračnih snimaka krajolika, zabilježeno više od 600 sitnih topografskih anomalija za koje tim smatra da su u skladu s gradnjom platformi za prapovijesne okrugle kuće iz tog razdoblja.
Od tih obilježja, nešto manje od 100 nalazi se unutar unutarnjeg ograđenog prostora, dok se preostalih oko 500 nalazi između unutarnjih i vanjskih zemljanih bedema. Autori pritom ističu da su gradine ove veličine, osobito one koje se protežu preko više vrhova, iznimno rijetke ne samo u Irskoj i Britaniji, nego i u kontekstu velikih kontinentalnoeuropskih oppida.
Ako se tumačenje potvrdi, riječ bi bila o najvećem poznatom prapovijesnom naselju ikad pronađenom u Atlantskom otočju. Time bi znatno nadmašilo ranije poznate koncentracije okruglih kuća na lokalitetima poput Turlough Hilla u okrugu Clare i Mullaghfarne u okrugu Sligo, gdje je zabilježeno do 150 nastambi, ali bez obilježja ograđenih prostora.
Datiranje i neobična struktura nalik cisterni
Iako se na lokalitetu radi već oko dva desetljeća, ostala su otvorena pitanja o namjeni i kronologiji struktura koje se ondje nalaze. U novijem arheološkom radu, tim je 2024. usmjerio niz probnih iskopa na kružne građevinske tragove kako bi ispitao postoje li strukturni pokazatelji koji bi upućivali na društvenu ili utilitarnu funkciju.
U probnim sondama potvrđeni su tragovi prapovijesne aktivnosti, a u naknadnim iskopavanjima otkriveni su popločani podovi, elementi ognjišta, rupe od kolaca i druge strukture. Iako je pronađeno malo artefakata, autori napominju da to nije neuobičajeno za iskopavanja gradina u tom dijelu Irske.
Ulogu koju bi inače često imali nalazi pokretnog materijala ovdje je, prema autorima, preuzelo radiougljično datiranje. Datumi dobiveni iz organskih materijala omogućili su utvrđivanje da je glavno razdoblje stanovanja pripadalo kasnom brončanom dobu, između 1210. i 780. godine pr. Kr.
Osim toga, nekoliko otkrivenih elemenata upućuje i na vjerojatnu ponovnu uporabu lokaliteta u ranom željeznom dobu, čime se razdoblje korištenja produžuje do otprilike 750. do 400. godine pr. Kr.
Istraživački tim ponovno je ispitao i niz neobičnih obilježja zabilježenih tijekom ranijih probnih iskopa. Među njima se ističe osobito velika struktura nalik čamcu, obložena kamenom, otkrivena u blizini jedne od sondi.
Za razliku od obližnjih platformi za okrugle kuće, to je obilježje uključivalo elemente poput odabira težih kamenih blokova u gradnji, kao i izravnatu unutrašnjost u koju bi nekad ulazila podzemna voda iz susjednog prirodnog kamenog izdanka. Na temelju tih obilježja, tim zaključuje da bi moglo biti riječ o brončanodobnoj cisterni, s obzirom na sličnost s primjerima poznatima iz ranijih otkrića diljem Europe.
Ako se takvo tumačenje potvrdi, to bi, prema autorima, pokazalo visoku razinu sofisticiranosti u pribavljanju vode i drugih resursa među stanovnicima lokaliteta. Ujedno bi to bila prva poznata cisterna povezana s irskom gradinom.
Takav nalaz pružio bi važne dokaze o planiranju i zajedničkom osiguravanju resursa u regiji, što bi bilo u skladu s velikim, trajno nastanjenim naseljem. Time bi se udaljilo tumačenje prema kojem je lokalitet služio isključivo kao obrambeno utočište, sezonsko okupljalište ili imao neku drugu uobičajenu funkciju.
Autori navode da bi novo razumijevanje Brusselstown Ring-a moglo dovesti u pitanje niz dugotrajnih pretpostavki o životu u brončanom dobu u tom dijelu Irske. Umjesto raspršenih gospodarstava i manjih nastambi, kako su sugerirala starija arheološka tumačenja, novi podaci upućuju na gusto naseljenu zajednicu organiziranu u razmjerima koji dosad nisu dokumentirani u tom dijelu Britanskih otoka.
Za potvrdu ovih zaključaka, ističe se, bit će potrebno dodatno istraživanje. Ipak, pronalazak moguće velike cisterne uz već prepoznate ostatke okruglih kuća pomaže u oblikovanju nove slike o tome kako je to naselje moglo izgledati i kako je funkcioniralo.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
