Ruševine drevnoga grada Hatuše, prijestolnice Hetitskog Carstva koje je u kasnom brončanom dobu vladalo sjevernim središtem današnje Turske od 1650. do 1200. godine prije nove ere, već desetljećima su jedno od najvažnijih nalazišta za proučavanje najstarijih pisanih jezika Anatolije. Najnovija istraživanja pokazuju da nalazište još nije reklo posljednju riječ: u iskopavanjima 2023. identificiran je odlomak kultnog teksta koji upućuje na posve novi, dosad neprepoznat jezik.
Na lokalitetu Boğazköy-Hattusha arheolozi su tijekom više od stoljeća istraživanja pronašli oko 30.000 klinastih pločica koje opisuju povijest, običaje i društvo brončanodobne Anatolije. Zbog iznimne važnosti i bogatstva građe, nekadašnja prijestolnica upisana je na UNESCO-ov Popis svjetske baštine 1986. godine.
Većina pločica ispisana je hetitskim jezikom, najstarijim potvrđenim indoeuropskim jezikom i dijelom jezičnog stabla iz kojeg se kasnije razvijao i engleski. No među istim zapisima nalaze se i drugi jezici regije, uključujući luvijski, palaijski i hatički, što Hatušu čini svojevrsnim arhivom višejezičnog svijeta kasnog brončanog doba.
Ritual zapisan jezikom iz zemlje Kalašma
Daniel Schwemer, voditelj Katedre za staroorijentalne studije na Sveučilištu Julius-Maximilians u Würzburgu (JMU) u Njemačkoj, u priopćenju je istaknuo: “Hetiti su bili jedinstveno zainteresirani za bilježenje rituala na stranim jezicima.”
Istraživači navode da hetitski dio zapisa jasno upućuje na to kako je riječ o idiomu iz jezika zemlje Kalašma, područja na sjeverozapadnom rubu granice Hetitskog Carstva. Što nepoznati ulomak točno kaže zasad nije moguće pouzdano odrediti, ali stručnjaci mogu potvrditi da je riječ o jeziku iz anatolijske grane indoeuropske porodice, kojoj pripadaju i hetitski, luvijski i palaijski.
Tragovi podrijetla i srodnosti novog jezika
Indoeuropski jezici čine veliku jezičnu porodicu koja obuhvaća prostore brojnih današnjih država u Europi i na indijskom potkontinentu. Većina jezika s tih područja može pratiti svoje korijene do zajedničkog izvornog “majčinskog” jezika, dok se baskijski često navodi kao iznimka koja se teško uklapa u tu sliku. Stručnjaci smatraju da je protoindoeuropski jezik vjerojatno nastao oko Crnog mora, na području današnje južne Ukrajine.
Za samu Kalašmu postoje indicije da se nalazila u blizini današnjih gradova Bolu ili Gerede na sjeverozapadu Turske, što je bliže prostoru na kojem se govorio palaijski. Ipak, novi jezik, premda povezan s tim geografskim okvirom, pokazuje više sličnosti s luvijskim, jezikom kojim su govorili ljudi na jugoistočnom rubu Hetitskog Carstva.
Danas je poznat tek mali ulomak jezika iz Kalašme, ali istraživači procjenjuju da je vjerojatno riječ o tek prvom tragu. S obzirom na to koliko je Anatolija velika i koliko je slojeva prošlosti već pohranjeno u klinopisnim zapisima, moguće je da dodatni dokazi o tom zaboravljenom jeziku još čekaju negdje među brojnim nalazištima i nepročitanim fragmentima regije
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
