Dvije objave iz 2025. privukle su golemo zanimanje javnosti: mogući kemijski tragovi u atmosferi egzoplaneta K2-18b i neobične mineralne strukture u stijeni Cheyava Falls na Marsu. Obje su priče zvučale kao da se potraga za izvanzemaljskim životom približila povijesnom trenutku. No anketa među astrobiolozima pokazuje da većina stručnjaka još ne smatra da je život izvan Zemlje vjerojatno pronađen.
Velike najave nisu isto što i stručni konsenzus
Potraga za životom izvan Zemlje sve češće ulazi u naslovnice kroz jednu riječ: biopotpis. Dovoljno je da neki kemijski spoj, mineralni oblik ili atmosferski signal podsjeti na procese koji su na Zemlji povezani sa životom, pa se javna rasprava brzo pomakne prema pitanju jesmo li napokon pronašli nešto izvan našeg planeta.
Tako je bilo i s egzoplanetom K2-18b. U travnju 2025. istraživači su izvijestili o mogućim tragovima dimetil-sulfida i/ili dimetil-disulfida u njegovoj atmosferi. Na Zemlji su te molekule povezane s biološkom aktivnošću, zbog čega je nalaz odmah dobio velik medijski odjek.
Nekoliko mjeseci kasnije pozornost se premjestila na Mars. Stijena nazvana Cheyava Falls, koju je istraživao rover Perseverance, sadržava neobične mineralne prstenove poznate kao “leopardove mrlje”. Slične strukture na Zemlji ponekad nastaju uz djelovanje mikroba. NASA je zato nalaz opisala kao mogući biopotpis, a javne izjave iz vrha agencije dodatno su pojačale dojam da se radi o velikom koraku prema otkriću života na Crvenom planetu.
U takvim trenucima javnost najčešće čuje nekoliko snažnih izjava i nekoliko komentara stručnjaka. To može biti korisno, ali ne pokazuje nužno što misli šira znanstvena zajednica. Upravo taj manjak pokušali su popuniti Peter Vickers, profesor filozofije znanosti na Sveučilištu Durham, i njegovi suradnici.
Samo mali dio astrobiologa vidi vjerojatan trag života
Istraživači su nakon dviju velikih objava anketirali astrobiologe iz međunarodne znanstvene zajednice. Pitanje je bilo jednostavno: smatraju li da su znanstvenici vjerojatno pronašli izvanzemaljski život?
Odgovori su pokazali znatno oprezniju sliku od one koja se mogla steći iz najglasnijih naslova.
U slučaju K2-18b samo 6,6 posto ispitanih astrobiologa složilo se s tvrdnjom da je izvanzemaljski život vjerojatno pronađen. Gotovo dvije trećine nije se složilo, dok je 28 posto ostalo neutralno.
Marsovski slučaj izazvao je nešto više otvorenosti, ali ne i većinsko uvjerenje. Kod stijene Cheyava Falls s tvrdnjom da je život vjerojatno pronađen složilo se 15,1 posto ispitanih astrobiologa. Neslaganje je palo na 44,6 posto, a udio neutralnih odgovora porastao je na 40,3 posto.
Ti rezultati ne znače da su nalazi nevažni. Znače da većina stručnjaka u njima još ne vidi dokaz života.
Marsovski nalaz slabije se odbacuje od K2-18b
Najzanimljiviji dio ankete nije samo u tome koliko je astrobiologa odgovorilo potvrdno ili negativno. Važan je pomak u jačini neslaganja.
Kod K2-18b čak 35,1 posto ispitanih astrobiologa snažno se nije složilo s tvrdnjom da je život vjerojatno pronađen. Kod marsovske stijene Cheyava Falls taj je udio pao na 11,1 posto.
To ne znači da je Mars uvjerio struku. Znači da je marsovski nalaz pomaknuo dio stručnjaka iz čvrstog odbacivanja prema opreznijoj procjeni. Cheyava Falls zasad nije dokaz života, ali je za mnoge astrobiologe konkretniji slučaj od mogućeg atmosferskog signala na udaljenom egzoplanetu.
Razlika je razumljiva. Kod K2-18b riječ je o mogućim molekulama u atmosferi planeta izvan Sunčeva sustava. Takav nalaz ovisi o iznimno osjetljivim opservacijama, modelima atmosfere i tumačenju spektara.
Cheyava Falls je stijena na Marsu, u geološkom kontekstu koji se može proučavati izravnije i detaljnije. To ne uklanja nebiološka objašnjenja, ali daje čvršću osnovu za raspravu.
Biopotpis mora preživjeti nebiološka objašnjenja
U astrobiologiji nije dovoljno pokazati da bi život mogao proizvesti određeni signal. Treba ispitati i može li isti signal nastati bez života.
To je jedan od glavnih razloga za oprez. Mineralni prstenovi, organski spojevi ili molekule povezane s biološkim procesima mogu biti ozbiljan trag, ali priroda često proizvodi oblike koji izgledaju biološki iako nastaju geološkim ili kemijskim putem.
Zato velik udio neutralnih odgovora u anketi nije znak nezainteresiranosti. On može značiti da stručnjaci nalaz smatraju otvorenim, ali nedovoljnim za čvrst zaključak. Može značiti i da čekaju bolja mjerenja, povrat uzoraka ili detaljnije modele koji bi razdvojili biološko od nebiološkog objašnjenja.
U javnosti se znanstveno mišljenje često svodi na jednostavne kategorije. Ili su znanstvenici uvjereni, ili nisu. Stvarna slika obično je složenija: snažno slaganje, oprezno slaganje, neutralnost, neslaganje i snažno neslaganje govore različite stvari o tome kako se struka odnosi prema novom nalazu.
Što zapravo znači … “znanstvenici smatraju”
Ova anketa otvara i šire pitanje. U temama poput izvanzemaljskog života, klimatske znanosti, pandemija, umjetne inteligencije i medicine javnost često čuje pozivanje na znanstveni konsenzus. Ponekad takav konsenzus doista postoji. Ponekad je stanje znatno nesigurnije.
Problem je što se mišljenje znanstvene zajednice često procjenjuje neizravno, kroz nekoliko izjava, medijski istaknutih stručnjaka ili pretpostavku da disciplina govori jednim glasom. Vickers i njegovi suradnici zato smatraju da bi se stručna mišljenja u važnim i nesigurnim područjima trebala pratiti sustavnije.
Na Sveučilištu Durham u tom smjeru djeluje istraživačka skupina C-Scope, Center for Scientific Community Opinion Polling and Evaluation, koja proučava kako se mišljenja znanstvenih zajednica raspoređuju i mijenjaju kroz vrijeme. Takve ankete ne određuju što je istina. One pokazuju koliko je struka uvjerena, gdje ostaje podijeljena i u kojem se smjeru njezini stavovi pomiču dok dokazi još pristižu.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
