Postoji duga povijest samozavaravanja da smo mi vrhunac lanca ishrane. To uključuje vjerovanje da je Zemlja u fizičkom središtu Svemira i da je Svemir dizajniran kako bi uključio ljude. Međutim, kao što objašnjava profesor Avi Loeb, od 1960-ih, kozmolozi su shvatili da ugljik i kisik nisu bili prisutni u početnim uvjetima Svemira, već su dodani nuklearnom fuzijom u unutrašnjosti zvijezda stotinama milijuna godina nakon Velikog praska. Ugljikova kemija života kakvog poznajemo u tekućoj vodi stoga je naknadna misao, neplanirana trudnoća odraslog Svemira koji nije mogao začeti život kao dijete.
Ljudska vrsta stigla je na Zemlju u posljednjih deset tisuća godina kozmičke povijesti, što je ekvivalentno posljednjim deset sekundama u punom danu. Nismo u fizičkom središtu, i stigli smo na kraj zabave, tako da zabava nije o nama, piše Loeb.
Loeb objašnjava da je kada je započeo svoju karijeru u astrofizici prije četrdeset godina, bilo uobičajeno smatrati postojanje egzoplaneta sličnih Zemlji kao izvanrednu zamisao. Sada, kada se zna da su egzoplaneti obilni, postojanje mikrobiološkog života na njima smatra se izvanrednom mogućnošću, a potraga za izvanzemaljskom inteligencijom smatrana je rubom znanstvene prakse s neznatnim državnim financiranjem. Potraga za mikrobima je popularnija, dijelom zato što moguće postojanje tih organizama ne ugrožava naš ego. Uostalom, mikrobi su također dio naše prehrane.
Umjetna Inteligencija i veliki jezični modeli
Slično tome, umjetna inteligencija (UI) danas se od strane mnogih znanstvenika tretira kao temeljno inferiorna u odnosu na ljudsku inteligenciju. Vodeći lingvist, Noam Chomsky, tvrdio je u kolumni za New York Times 2023. godine da koliko god korisni bili programi za strojno učenje poput ChatGPT-a “u nekim uskim domenama … znamo iz znanosti o lingvistici i filozofiji znanja da se oni duboko razlikuju od načina na koji ljudi razmišljaju i koriste jezik. Te razlike postavljaju značajna ograničenja na ono što ovi programi mogu učiniti, kodirajući ih s neizbrisivim nedostacima… Ljudski um nije, poput ChatGPT-a i sličnih, teška statistička mašina za usklađivanje uzoraka, koja proždire stotine terabajta podataka i ekstrapolira najvjerojatniji odgovor u razgovoru ili najvjerojatniji odgovor na znanstveno pitanje. Naprotiv, ljudski um je iznenađujuće učinkovit i elegantan sustav koji djeluje s malim količinama informacija; on ne traži da izravno povezuje točke podataka, već stvara objašnjenja.”
Drugi ističu da veliki jezični modeli (na engl. Large Language Models – LLM) haluciniraju. Loeb se šali i kaže da mnogi njegovi ljetni stažisti također haluciniraju. Doista, sustavi umjetne inteligencije su napravljeni od silicija i mogu činiti trivijalne greške u nekim zadacima, dok istovremeno demonstriraju nadljudsku inteligenciju u drugim zadacima. Kada broj veza u neuronskoj mreži LLM premaši broj sinapsi u biološkoj neuronskoj mreži ljudskog mozga, očekuje se da će umjetni sustav biti jednako nepredvidljiv i fascinantan kao ljudski um. Naša prirodna tendencija da umanjujemo nepoznato mogla bi odgoditi trenutak u kojem prepoznajemo nadljudsku inteligenciju. Ali taj trenutak će na kraju doći.
“Ipak se kreće”
Činjenica da ljudi odbijaju vjerovati da se Zemlja kreće oko Sunca nije promijenila kretanje Zemlje oko Sunca. Kao što je Galileo Galilei prepoznao: “Eppur si muove” (“Ipak se kreće”). Isto bi moglo vrijediti za naš samoproklamirani status na vrhu lanca ishrane. Ovdje, kontradokazi bi mogli doći od sljedeće generacije sustava umjetne inteligencije ili od pronalaska dokaza o inteligentnijim izvanzemaljcima.
Tim Galileo Projekta, pod njegovim vodstvom, traži objekte blizu Zemlje koje su možda proizvele izvanzemaljske tehnološke civilizacije, a trenutno su u obliku svemirskog otpada ili funkcionalnih uređaja. Prije nekoliko mjeseci, Loeb je održao uvodno predavanje povodom proslave 550 godina od rođenja Nikole Kopernika u njegovom rodnom mjestu Toruńu, u Poljskoj, gdje je raspravljao o “Sljedećoj Kopernikanskoj revoluciji” u vezi s mogućnošću da nismo u intelektualnom središtu Svemira.
Svjetske vijesti sugeriraju da ljudska inteligencija ima prostora za napredak. Temeljno pitanje je hoćemo li prvo prepoznati nadljudsku inteligenciju kroz naše susrete s izvanzemaljskim životom ili umjetnom inteligencijom. Izgledi su dobri da će se susret dogoditi, na ovaj ili onaj način, u narednom desetljeću. Kada shvatimo da nismo najpametnija bića koja su živjela od Velikog praska, možemo pronaći utjehu u činjenici da nismo na dnu lanca ishrane. Ipak, moramo osigurati da ne završimo na “meniju” ni izvanzemaljaca ni umjetne inteligencije.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
