U zvjezdanom sustavu udaljenom samo oko 16 svjetlosnih godina astronomi planete traže još od 19. stoljeća. Nova analiza sustava 70 Ophiuchi AB nije otkrila nijedan planet, ali je na određenim udaljenostima od njegovih dviju zvijezda isključila postojanje planeta mase Jupitera ili veće. Mogućnost manjih planeta ostaje otvorena.
Tim koji predvodi Yiting Li sa Sveučilišta u Michiganu usporedio je podatke prikupljene tijekom približno stotinu godina s novim opažanjima iz Čilea i Teksasa. Rezultati, objavljeni u časopisu The Astrophysical Journal, pokazuju da se kolebanje u mjerenjima koje je moglo upućivati na velik planet može objasniti promjenama na površinama samih zvijezda.
Preciznije poznavanje gibanja dviju zvijezda i područja u kojima nema velikih planeta pomoći će astronomima da buduće potrage usmjere na manje, teže uočljive objekte.
Dvije zvijezde i stoljetna potraga
70 Ophiuchi AB čine dvije zvijezde koje kruže jedna oko druge. Zbog svoje blizine sustav je pogodan za detaljna opažanja, a zanima astronome najmanje od 1855. Tada je britanski astronom William Jacob predložio da nepravilnosti u gibanju zvijezda mogu potjecati od planeta.
Njegova tvrdnja nije izdržala kasnije provjere. Ipak, mogućnost da u sustavu postoje planeti ostala je otvorena, a naprednija mjerenja nisu odmah riješila sve dvojbe. Zvjezdana aktivnost može proizvesti promjene koje u mjerenjima nalikuju gravitacijskom utjecaju planeta.
Jedna od metoda otkrivanja egzoplaneta prati radijalnu brzinu zvijezde, odnosno njezino gibanje prema Zemlji ili od nje. Planet svojom gravitacijom izaziva malo gibanje zvijezde, koje se može prepoznati u njezinu spektru. No promjene na površini zvijezde mogu proizvesti sličan obrazac. Potrebno je razlikovati stvarno gibanje zbog planeta od učinaka zvjezdane aktivnosti.
Što su nova mjerenja isključila
Istraživači su objedinili mjerenja radijalne brzine i astrometrijske podatke, kojima se prati položaj zvijezda na nebu. U analizu su uključili nova opažanja teleskopom Magellan Clay promjera 6,5 metara u Čileu i teleskopom Harlan J. Smith promjera 2,7 metara u Teksasu.
Prema objavi Sveučilišta u Michiganu, analiza isključuje planete mase Jupitera ili veće unutar pet astronomskih jedinica od zvijezde 70 Ophiuchi A te unutar pola astronomske jedinice od zvijezde 70 Ophiuchi B. Jedna astronomska jedinica približno je prosječna udaljenost Zemlje od Sunca.
Izvan tih udaljenosti veliki planeti nisu isključeni. Mjerenja ne isključuju ni manje planete, ali zasad nema potvrde da u sustavu postoje.
Manji planeti ostaju otvoreno pitanje
Istraživanje nije bilo prilagođeno otkrivanju planeta veličine Zemlje. Zbog toga mogućnost manjih planeta, uključujući one u nastanjivoj zoni, nije isključena. Nastanjiva zona označava područje u kojem bi uz odgovarajuće uvjete na stjenovitom planetu mogla postojati tekuća voda. Sama udaljenost od zvijezde ne dokazuje ni vodu ni život.
Michael Meyer, jedan od autora rada, navodi da nova ograničenja pomažu u planiranju budućih potraga. Sustav je među mogućim ciljevima misija koje bi detaljnije istraživale planete oko dvojnih zvijezda. Bolje poznavanje zvjezdanih orbita i aktivnosti pritom je nužno kako se budući signal ne bi pogrešno pripisao planetu.
Potraga koja traje od 1855. sada se može usmjeriti na manje planete, čiji bi slabiji gravitacijski utjecaj zahtijevao još osjetljivija mjerenja.
