Zemlja je treći planet od Sunca i najveći stjenoviti planet Sunčeva sustava. Njezin promjer na ekvatoru iznosi oko 12.756 kilometara, a od Sunca je u prosjeku udaljena oko 150 milijuna kilometara. U nastavku donosimo 15 zanimljivosti o njezinu obliku, vodi, atmosferi, unutrašnjosti i gibanju.
Treći planet od Sunca
Zemlja se nalazi između Venere i Marsa. Uz Merkur, Veneru i Mars pripada stjenovitim planetima, za razliku od vanjskih plinovitih i ledenih divova. Pogledajte i redoslijed svih planeta Sunčeva sustava. Osnovne podatke o veličini i udaljenosti donosi NASA-in pregled Zemlje.
Zemlja nije pravilna sfera
Iako se tako čini na svim fotografijama Zemlje iz svemira koje postoje, Zemlja nije pravilna sfera, već je blago spljoštena na polovima i izbočena na ekvatoru. Zbog rotacije oko svoje osi, promjer Zemlje po ekvatoru veći je od promjera mjerenog po pravcu sjever-jug za skoro 43 kilometra, odnosno oko 0,34% ekvatorskog promjera.
Gravitacija nije svugdje jednaka
Zemljin oblik, rotacija i raspodjela mase utječu na gravitaciju koju mjerimo na površini. Kako se približavamo polovima, zemljina gravitacija osjeti se jače jer smo bliže središtu Zemlje, a na ekvatoru je njen utjecaj najslabiji. Gravitacijsko ubrzanje stoga na ekvatoru iznosi oko 9,780 m/s2, a na polovima otprilike 9,832 m/s2. Uz to, tu je cijeli niz drugih gravitacijskih anomalija poput planinskih lanaca ili pomičnih tektonskih ploča koje utječu na gravitaciju. Promjene Zemljina gravitacijskog polja mjerila je misija GRACE, čiji je znanstveni rad završio 2017. godine.
Voda prekriva oko 71% površine
Oceani prekrivaju oko 71% Zemljine površine. Voda se nalazi i u rijekama, jezerima, ledenjacima, tlu i atmosferi. Razlikovanje udjela površine prekrivene vodom od ukupne količine vode važno je: riječ je o dvama različitim pokazateljima.
Jedini planet na kojem je potvrđen život
Zemlja je zasad jedini planet na kojem znamo da postoji život. To ne dokazuje da ga drugdje nema. Potraga za jednostavnim organizmima i potraga za tehnološkim civilizacijama različita su istraživačka pitanja. Fermijev paradoks bavi se neskladom između mogućeg postojanja izvanzemaljskih civilizacija i izostanka jasnih dokaza o njima.
Planeti u nastanjivoj zoni
Planet u nastanjivoj zoni prima količinu energije koja bi, uz odgovarajuću atmosferu, mogla omogućiti tekuću vodu na površini. To nije potvrda ni oceana ni života. Jedan od poznatih primjera je Proxima b, čije je otkriće objavljeno 2016. godine. Kruži oko nama najbliže zvijezde, ali zračenje i erupcije te zvijezde mogu snažno utjecati na njegove uvjete.
Prate nas Mjesec i… što još?
Mjesec nije jedino nebesko tijelo koje dijeli naše orbitalno susjedstvo dok kružimo oko Sunca, mada je on najznačajniji i najupečatljiviji od njih. Uz njega, tu su 3753 Cruithne i 2002 AA29, dva velika asteroida koja orbitiraju oko Sunca neovisno od Zemlje, no kojima za to treba jednako puno vremena kao i Zemlji, pa se iz naše perspektive čini da su gravitacijski vezani za nju, iako nisu. Zbog svoje blizine (samo nekoliko milijuna kilometera) i veličine (3753 Cruithne ima promjer od 5 kilometara), astronomi ih često predlažu kao mjesta vrijedna istraživanja. Takva tijela nisu dodatni Zemljini mjeseci. Broj poznatih objekata bliskih Zemlji mijenja se s novim otkrićima.
Pomično magnetsko polje
Gibanje električki vodljivog tekućeg metala u Zemljinoj vanjskoj jezgri stvara glavni dio njezina magnetskog polja. Nije riječ o magmi, nego pretežno o željezu i niklu. Magnetski polovi pritom nisu na istim mjestima kao geografski polovi, a njihov se položaj s vremenom mijenja.
Izmjena magnetskih polova
Zemljino magnetsko polje u prošlosti je više puta promijenilo polaritet. Te se promjene ne događaju u pravilnim razmacima, pa nije opravdano govoriti da sljedeća izmjena “kasni”. Prema Američkoj geološkoj službi (USGS), posljednja potpuna izmjena dogodila se prije oko 780.000 godina. Sam pomak polova ne omogućuje pouzdano predviđanje nove izmjene.
Zaleđena Zemlja?
Zemlja nije uvijek bila ugodna za život kao što je danas. Ona je u svojoj prošlosti prošla nekoliko perioda velikih hladnoća koje zovemo ledenim dobima, no postoji teorija da su hladni uvjeti nekada bili još ekstremniji od uobičajenog ledenog doba. ‘Teorija o zaleđenoj Zemlji’ koju predlaže američki geobiolog J.L. Kirschvink kaže da se cijela zemljina površina bar dva puta u potpunosti zaledila kroz povijest, prije između 580 milijuna i 2,4 milijardi godina. Prosječna temperatura na Zemlji, teorija nastavlja, bila je tada oko -50 C stupnjeva.
Mijenja se morska razina
Kako dolaze i odlaze ledena doba, kroz povijest se mijenja i morska razina. Za vrijeme zadnjeg ledenog doba, koje je doseglo vrhunac prije nekih 18 tisuća godina i završilo prije okruglih 11,5 tisuća godina, vjeruje se da je tolika količina vode bila zaleđena da je morska razina bila 120 metara niža nego je sada. Isto tako, bilo je i perioda kroz povijest kada je razina mora bila 70-ak metara više nego je danas.
Nastanak Zemlje
Zemlja je nastala prije otprilike 4,54 milijardi godina. Znanstvenici su došli do te brojke promatrajući najstarije kamenje na planeti, ali i meteorite koji su pali na nju i koji su nastali otprilike u isto vrijeme kada i Zemlja (zajedno s ostatkom Sunčevog sustava). Ono što je dovelo geologe do saznanja o zemljinoj starosti je radiometrijsko datiranje, odnosno računanje starosti uzoraka kroz usporedbu količine radioaktivnih izotopa različitih elemenata u nekom uzorku.
Atmosfera
Zemlju okružuje njen plinski omotač koji zovemo atmosferom, i on je ono što ljudima, životinjama i biljkama omogućava život na njoj. Ona je sačinjena od nekoliko slojeva (troposfera, stratosfera, mezosfera, termosfera i egzosfera), a njen vanjski sloj (egzosfera) doseže i visinu od 10 000 kilometara. Kako se povećava udaljenost od površine, gustoća atmosfere se u pravilu smanjuje, a u višim slojevima zbog vrlo niske koncentracije plinova život niti nije moguć. Zapravo, 75% atmosfere nalazi se u njenih najnižih 11 kilometara.
Rotacija i revolucija
Opće je znanje da je Zemlji potrebno 24 sata da se okrene oko svoje osi (rotacija) i 365 dana da napravi puni krug oko Sunca (revolucija). No, stvarnost je malo kompliciranija. Zemlji zapravo treba 23 sata, 56 minuta i 4 sekunde da se okrene oko svoje osi u odnosu na udaljene zvijezde, i astronomi to nazivaju ‘sideričkim danom’. Kako Zemlja putuje oko Sunca i ono se na našem nebu svaki dan malo pomiče, razlika od 4 minute svaki dan se poništi.
Godina koja prati izmjenu godišnjih doba traje približno 365,2422 dana. Kalendar usklađujemo dodavanjem 29. veljače u prijestupnim godinama. Prema pravilu gregorijanskog kalendara, godine djeljive s četiri prijestupne su, osim stoljetnih godina koje nisu djeljive s 400. Tako je 2000. bila prijestupna, a 2100. neće biti.
Putanja i os
Već je Johannes Kepler u djelu Astronomia Nova (1609.) iznio da zemljina putanja oko Sunca nije pravilna kružnica, već je blago izdužena. Na svom perihelu, koji doseže početkom siječnja, ona je najbliža Suncu (147 095 000 km), a na afelu, koji doseže u srpnju, je najudaljenija od Sunca (152 100 000 km).
Uz to, Zemljina rotacijska os nagnuta je oko 23,44 stupnja u odnosu na okomicu na ravninu njezine putanje. Jedan dio godine je sjeverna polutka nagnuta prema Suncu, pa su dani duži i sunčeve zrake u nju ulaze pod strmijim kutom, što uzrokuje visoke ljetne temperature. U isto vrijeme, na južnoj polutki vrijedi obratno: dani su kraći i sunčeve zrake udaraju pod kutom pa su dani hladni. Svakih šest mjeseci dolazi do izmjene.
Drugim riječima, glavni uzrok izmjene godišnjih doba jest nagib Zemljine osi, a ne promjena udaljenosti od Sunca.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
Izvori:
„10 interesting things about Earth“. NASA Climate, 2016. https://climate.nasa.gov/news/2469/10-interesting-things-about-earth/ (3.2.2022.).
Chown, Marcus. „Earth’s magnetic field: Should we be worried about the poles flipping?“. BBC Science Focus Magazine, 2022. https://www.sciencefocus.com/planet-earth/earth-magnetic-field/ (3.2.2022.).
Howell, Elizabeth. „Fermi Paradox: Where are the aliens?“. Space.com, 2021. https://www.space.com/25325-fermi-paradox.html (3.2.2022).
Krulwich, Robert. „How Much Water Is There On Earth? Magellan Would Be Shocked“. NPR, 2011. https://www.npr.org/sections/krulwich/2011/06/23/137346086/how-much-water-is-there-on-earth-magellan-would-be-shocked (3.2.2022.).
Mauk, Ben. „How Old is the Earth?“. LiveScience, 2012. https://www.livescience.com/32326-how-old-is-earth.html (3.2.2022.).
„Snowball Earth hypothesis“. Britannica, 2014. https://www.britannica.com/science/Snowball-Earth-hypothesis (3.2.2022.).
Wall, Mike. „NASA Telescope Confirms Alien Planet in Habitable Zone“. Space.com, 2011. https://www.space.com/13821-nasa-kepler-alien-planets-habitable-zone.html (3.2.2022.).
Williams, Matt. „What is the Rotation of the Earth?“. Universe Today, 2016. https://www.universetoday.com/47181/earths-rotation/ (3.2.2022.).
Urednička dopuna, 7. rujna 2026.: ispravljeni su prosječna udaljenost od Sunca, postotak razlike Zemljinih promjera, godina otkrića Proxime b, opis magnetskog polja i pravilo prijestupnih godina. Uklonjene su neutemeljene tvrdnje o planetima sličnima Zemlji i pravilnim razmacima izmjena magnetskih polova.
