Jeste li znali?

Sunčev sustav: planeti po redu i 15 zanimljivosti

Usporedite osam planeta prema redoslijedu, veličini i udaljenosti od Sunca te saznajte kako su nastali pojasevi malih tijela i gdje se nalaze različite granice sustava.

Shematski prikaz Sunca, osam planeta i putanja te pojaseva malih tijela, bez zajedničkog mjerila.

Sunčev sustav čine Sunce i tijela koja su gravitacijski vezana uz njega. Osam planeta, redom od Sunca, jesu Merkur, Venera, Zemlja, Mars, Jupiter, Saturn, Uran i Neptun. Uz njih postoje patuljasti planeti, mjeseci, asteroidi, kometi i sitna prašina. Ovdje možete usporediti planete i pročitati 15 činjenica koje objašnjavaju kako je sustav nastao i kako je uređen.

Planeti Sunčeva sustava po redu

Srednje udaljenosti od Sunca u astronomskim jedinicama i ekvatorski promjeri u kilometrima. Vrijednosti su zaokružene.
Redni broj Planet Skupina Udaljenost (au) Promjer (km)
1 Merkur stjenoviti 0,39 4879
2 Venera stjenoviti 0,72 12.104
3 Zemlja stjenoviti 1,00 12.756
4 Mars stjenoviti 1,52 6792
5 Jupiter plinski div 5,20 142.984
6 Saturn plinski div 9,57 120.536
7 Uran ledeni div 19,2 51.118
8 Neptun ledeni div 30,2 49.528

Brojke za usporedbu donosi NASA-in planetarni pregled. Udaljenost u tablici nije današnja udaljenost planeta od Zemlje. Za prikaz putanja i istraživanje pojedinih svjetova otvorite naš interaktivni vodič kroz Sunčev sustav.

1. Nastao je prije približno 4,6 milijardi godina

Sunce i planeti nastali su iz oblaka međuzvjezdanog plina i prašine. Materijal se pod utjecajem gravitacije skupljao, a oko nastajućeg Sunca oblikovao se disk. U njemu su se sitne čestice postupno povezivale u veća tijela. NASA-in pregled nastanka sustava opisuje taj zajednički početak, koji objašnjava zašto većina planeta kruži približno u istoj ravnini i u istom smjeru.

2. Sunce sadrži gotovo svu masu sustava

Na Sunce otpada približno 99,8 posto ukupne mase Sunčeva sustava. Svi planeti zajedno čine malen dio ostatka, a najveći dio planetarne mase pripada Jupiteru. Gravitacijsko djelovanje Sunca prevladava na planetarnim putanjama, ali planeti međusobno utječu na gibanje i mijenjaju putanje manjih tijela.

3. Planeta je osam

Pluton je od 2006. svrstan među patuljaste planete. Prema definiciji Međunarodne astronomske unije, planet u Sunčevu sustavu kruži oko Sunca, dovoljno je masivan da poprimi približno okrugao oblik i gravitacijski prevladava u susjedstvu svoje putanje. Posljednji uvjet razlikuje planete od patuljastih planeta.

4. Postoje stjenoviti planeti, plinski i ledeni divovi

Prva četiri planeta imaju stjenovitu površinu. Jupiter i Saturn pretežno su građeni od vodika i helija, dok se Uran i Neptun nazivaju ledenim divovima zbog drukčijeg sastava unutrašnjosti. Taj naziv ne znači da imaju čvrstu zaleđenu površinu: duboko u njima vladaju visok tlak i visoke temperature.

5. Razmaci među planetima nisu jednaki

Planeti nisu raspoređeni u pravilnim razmacima. Unutarnji dio sustava prostorno je mnogo zbijeniji, a između putanja vanjskih planeta nalaze se goleme udaljenosti. Zato ilustracija na kojoj sva tijela stanu jedno uz drugo obično ne može istodobno točno prikazati i njihove promjere i razmake.

6. Astronomska jedinica ima točnu definiciju

Jedna astronomska jedinica, oznake au, točno iznosi 149.597.870.700 metara. Približno odgovara srednjoj udaljenosti Zemlje od Sunca. Sama jedinica nije promjenjiva udaljenost: Zemljina se udaljenost od Sunca tijekom godine mijenja, dok je vrijednost jedinice dogovorena i stalna.

7. Najveći i najmanji planet izrazito se razlikuju

Jupiterov ekvatorski promjer gotovo je trideset puta veći od Merkurova. Zemlja je najveći stjenoviti planet, ali znatno je manja od svih četiriju divova. Promjer pritom nije isto što i masa: Neptun je uži od Urana, ali ima veću masu. Za usporedbu je važno navesti mjerimo li ekvatorski ili srednji promjer.

8. Rotacija nije isto što i obilazak oko Sunca

Rotacija je okretanje planeta oko vlastite osi, a orbitalni obilazak određuje trajanje njegove godine. Sunčev dan, primjerice razmak između dvaju uzastopnih podneva, ovisi o oba gibanja. Razlika je osobito velika na Veneri i Merkuru. Ni Sunce ne miruje u odnosu na galaksiju: cijeli se sustav giba kroz Mliječnu stazu.

9. Mjeseci su vrlo različiti svjetovi

Prirodni sateliti mogu biti mali nepravilni objekti, stjenoviti svjetovi s kraterima ili ledena tijela s oceanima u unutrašnjosti. Titan ima gustu atmosferu, dok na Enceladu iz pukotina izlaze vodena para i čestice leda. Merkur i Venera nemaju mjeseca, Zemlja ima jedan, a Mars dva. Brojevi malih mjeseci divovskih planeta mijenjaju se s novim potvrdama.

10. Prstenove imaju sva četiri divovska planeta

Saturnovi su najupadljiviji, ali sustavi prstenova okružuju i Jupiter, Uran i Neptun. Čestice zasebno kruže oko planeta; prsten nije jedna čvrsta ploča. Njihova uočljivost ovisi o sastavu, veličini čestica, količini materijala i geometriji promatranja. Slab prsten na fotografiji može postati vidljiv tek pri posebnom osvjetljenju ili duljoj ekspoziciji.

11. Asteroidni pojas nije neprohodan zid kamenja

Glavni asteroidni pojas nalazi se između Marsa i Jupitera. Premda sadrži mnoštvo tijela, prostor među njima vrlo je velik. Putovanje kroz to područje zato ne nalikuje filmskom izbjegavanju gustog roja stijena. Ceres, najveće tijelo pojasa, ujedno pripada patuljastim planetima.

12. Kuiperov pojas nalazi se iza Neptuna

U tom području kruže brojna ledena tijela, među njima Pluton. Ne obilaze Sunce svi po jednoj zajedničkoj putanji, nego imaju različite orbite. Kuiperov pojas ostatak je vanjskog dijela ranog sustava i izvor dijela kometa. Ne treba ga zamijeniti s mnogo udaljenijim Oortovim oblakom.

13. Patuljasti planet nije isto što i mali mjesec

Ceres, Pluton, Haumea, Makemake i Eris pripadaju službeno prepoznatim patuljastim planetima. Oni obilaze Sunce, a nisu sateliti drugih tijela. Klasifikacija ne ovisi samo o promjeru: važni su oblik i dinamički odnos s okolnim tijelima. Zbog toga veliki mjesec može biti širi od nekog planeta, a ipak ostati mjesec.

14. Oortov oblak zaključujemo iz putanja kometa

Oortov oblak zamišljamo kao vrlo udaljenu, približno sfernu populaciju ledenih tijela oko Sunca. Nije izravno snimljen kao cjelovit oblak. Njegovo se postojanje izvodi iz opažanja i modela, osobito iz putanja dugoperiodičnih kometa. NASA-in pregled Oortova oblaka objašnjava zašto je to područje teško izravno istraživati.

15. Heliopauza nije kraj Sunčeve gravitacije

Heliopauza razdvaja područje u kojem prevladava Sunčev vjetar od okolnog međuzvjezdanog medija. Voyager 1 prešao ju je 2012., a Voyager 2 2018. Time nisu prošli pokraj svih tijela vezanih uz Sunce. Oortov oblak proteže se mnogo dalje, pa odgovor na pitanje gdje završava Sunčev sustav ovisi o tome govorimo li o plazmi, planetarnim putanjama ili gravitacijski vezanoj populaciji tijela.

Kako čitati prikaze Sunčeva sustava

Jesu li planeti na ilustracijama doista poredani u ravnu crtu?

Ne. Takav raspored olakšava usporedbu i nije prikaz njihova trenutačnog položaja. Za stvaran raspored potreban je prikaz za određeni datum.

Zašto udaljenost od Zemlje nije stalna?

Zemlja i drugi planeti neprestano mijenjaju položaj na svojim putanjama. Vrijednost iz tablice odnosi se na srednju udaljenost od Sunca, a ne na promjenjiv razmak između dvaju planeta.


Marko Matas

O autoru

Ja sam Marko Matas. Diplomirao sam studij pedagogije i nastavničkog smjera anglistike u Zadru. Bez obzira, vrlo sam znatiželjan te obožavam istraživati i druge znanosti. U slobodno vrijeme najviše proučavam astronomiju, povijest i biologiju te pronalazim manje poznate činjenice o istima.

Teme
  • asteroidi
  • planeti
  • sunce
  • Sunčev Sustav

Neovisno novinarstvo

Podrži Kozmos bez oglasa

Članstvo pomaže financirati neovisne priče o znanosti, svemiru i tehnologiji.

Podrži Kozmos

Kozmos bez oglasa

Podrži neovisne priče o svemiru, znanosti i tehnologiji.

Članstvo pomaže održati Kozmos.hr i može uključivati dodatne sadržaje na Buy Me a Coffee, dok članci na Kozmos.hr-u ostaju javno dostupni.

Postani član Bez oglasa. Više znanosti. Više Kozmosa.hr.