Iza zlatnih galaksija na Webbovoj snimci vide se lukovi i sitne svijetle nakupine iz mnogo udaljenijeg svemira. Zajednička gravitacija zlatnih galaksija savija i pojačava svjetlost objekata u pozadini, pa se iza njih mogu razaznati područja široka tek oko pet svjetlosnih godina. Neka izgledaju povećana više od 300 puta.
U središtu je masivni skup galaksija MACS J0454.1-0300. Snimka koju je ESA/Webb objavio 29. rujna prikazuje ga kakav je bio kada je svemir imao približno osam milijardi godina. Narančasti lukovi oko njega pripadaju drugim, znatno udaljenijim galaksijama čija je svjetlost putem do nas prošla pokraj skupa.
Ista se galaksija može pojaviti više puta
Velika masa skupa zakrivljuje prostorvrijeme. Svjetlost objekta iza njega može do promatrača stići različitim putovima, zbog čega se na snimci pojavljuju izduženi lukovi ili više slika istoga izvora. Taj učinak, gravitacijsko lećenje, astronomima omogućuje proučavanje objekata koji bi bez njega bili preslabi ili premaleni za detaljnu analizu.
Webb je u ovom polju zabilježio dvije rijetke konfiguracije s višestrukim slikama pozadinskih galaksija. Prema opisu ESA-e, takav prizor nastaje kada su udaljeni izvor, masa koja djeluje kao leća i promatrač posebno povoljno poravnati.
Povećanje također nije jednako u cijelom kadru. Brojka veća od 300 odnosi se na neke sitne svijetle nakupine u područjima zahvaćenima lećenjem, a ne na svaku galaksiju koju vidimo. Upravo su te nakupine zanimljive jer mogu otkriti kako su izgledala mala područja stvaranja zvijezda u ranom svemiru.
Dva različita pogleda u prošlost
Među pozadinskim izvorima nalazi se skupina galaksija kakva je postojala oko dvije milijarde godina nakon Velikog praska. Prema ESA-inu opisu, galaksije u toj skupini po svemu sudeći spajaju se, uz intenzivno stvaranje zvijezda.
Drugi izvor vidimo iz još ranijeg razdoblja: riječ je o pojedinačnoj galaksiji iz vremena kada je svemir imao samo oko 800 milijuna godina. Prividna blizina tih objekata na snimci tako povezuje vrlo različita razdoblja kozmičke povijesti.
Boje pomažu u prikazu razlika među objektima i valnim duljinama koje je Webb zabilježio. To nije pogled kakav bi pružilo ljudsko oko: snimka je sastavljena od podataka kamere NIRCam prikupljenih kroz više filtara, pretežno u infracrvenom području.
Stotine galaksija kojih nema na Hubbleovoj snimci
Hubbleova snimka istog skupa objavljena je 2014. godine. Usporedba s Webbovom otkriva stotine dodatnih galaksija, osobito onih čija je svjetlost vrlo crvena. Webbova osjetljivost na infracrvenu svjetlost omogućuje da se ti objekti izdvoje iz pozadine.
Podaci potječu iz dvaju promatračkih programa. Jedan traži pojedinačne zvijezde čiju svjetlost gravitacijska leća dovoljno snažno pojača da ih možemo pojedinačno razaznati u galaksijama iz prve milijarde godina nakon Velikog praska. Drugi obuhvaća velik uzorak skupova galaksija i više valnih duljina radi proučavanja ranog stvaranja zvijezda i razvoja galaksija.
Praćenje odabrane pozadinske galaksije nastavit će se. Astronomi će u njoj tražiti znakove snažno povećanih pojedinačnih zvijezda, koristeći masivni skup kao prirodnu leću ispred Webbova teleskopa.
