Proučavanje ciklusa rađanja i umiranja pojedinačnih zvijezda unutar galaksija te razumijevanje kako iz njihovih ostataka nastaju nove zvijezde od izuzetne je važnosti. U tom smislu, grozdovi (clusters) galaksija, ogromne strukture svemira koje obuhvaćaju više od 100 galaksija, pružaju ključne uvide. Njihova evolucija povezana je s utjecajem okoline, fenomenom poznatim kao “učinak okoline”, ali nije jasno kada je ovaj učinak počeo djelovati.
Protoklasteri (Protocluster), sastavljeni od desetak galaksija, nude pogled na svemir nedugo nakon njegovog nastanka. Zahvaljujući čudima svjetlosnog putovanja, promatranje galaksije udaljene 13 milijardi svjetlosnih godina kao da nas vraća unatrag za isto toliko vremena. No, za ovakva promatranja potrebni su teleskopi najnovije generacije.
Znanstveno istraživanje “protoklastera” A2744z7p9OD
Dvojac znanstvenika, Takuya Hashimoto s japanskog Sveučilišta Tsukuba i Javier Álvarez-Márquez iz Španjolskog centra za astrobiologiju, koristili su James Webb svemirski teleskop i Atacama Large Millimeter/submillimeter Array kako bi proučili središte protoklastera A2744z7p9OD. I dok je bilo poznato da je ovaj protoklaster udaljen, njegova srž još nije bila temeljito proučavana.
Zahvaljujući timu, detektirana je svjetlost ioniziranog kisika iz četiri galaksije ovog protoklastera. Otkriće prašine u tri od četiri galaksije sugerira postojanje aktivnih galaksija u toj fazi, što upućuje na postojanje “učinka okoline” već 700 milijuna godina nakon Velikog praska.
Simulacije kao ključ za razumijevanje
Tim je koristio simulacije formiranja galaksija kako bi stekao dublje razumijevanje ovih fenomena. Simulacije su pokazale da ove galaksije brzo konvergiraju i evoluiraju, što naglašava važnost daljnjih istraživanja.
S novim teleskopskim mogućnostima i posvećenim istraživačkim radom, znanstvenici nastavljaju rasvjetljavati misterije našeg svemira, korak bliže shvaćanju naše kozmičke prošlosti.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
