Led u kraterima oko mjesečevih polova privlači najviše pozornosti jer bi jednog dana mogao pomoći astronautima. Drugi dio vode na Mjesecu nema veze s tim kraterima. Sačuvan je u mineralima duboko u stijenama, u uzorcima koje su na Zemlju donijele misije Apollo.
Ti uzorci ne upućuju na podzemno more ni na skrivene zalihe koje čekaju buduće misije. U kristalima su ostale tek male količine vodika i kisika, ali i one su dovoljne da promijene pogled na prošlost Mjeseca. Svaka takva stijena čuva kemijski trag razdoblja kada su se oblikovali Zemlja i njezin prirodni satelit.
Apollo je promijenio sliku Mjeseca
Prve analize lunarnih stijena potvrdile su očekivanje da je Mjesec gotovo potpuno suh. Nastao je u silovitom sudaru u ranoj povijesti Sunčeva sustava, u uvjetima u kojima se voda teško mogla sačuvati. Kasnije su osjetljivija mjerenja otkrila da minerali poput apatita mogu sadržavati hidroksil, kemijsku skupinu sastavljenu od vodika i kisika.
Takav nalaz ne pretvara Mjesec u vlažan svijet. On pokazuje da dio hlapljivih spojeva ipak nije nestao u razdoblju njegova nastanka. Koliko ih je preživjelo i gdje su završili, pitanja su na koja znanstvenici još traže odgovor.
Odgovor bi mogao pomoći i u objašnjavanju nastanka Zemlje. Prema vodećoj teoriji, Mjesec je nastao nakon sudara mlade Zemlje i protoplaneta Teje. Kemijska sličnost Zemlje i Mjeseca i dalje je jedno od velikih otvorenih pitanja te priče. Tragovi vode u mineralima mogli bi pokazati što je od prvotnog materijala ostalo nakon tog sudara.
Led na polovima nije isto što i voda u stijenama
Trajno zasjenjeni krateri na polovima Mjeseca potpuno su drukčije okruženje. Sunčeva svjetlost u njih ne dopire, pa se led ondje može održati vrlo dugo. Upravo taj led ima praktičnu vrijednost za buduće misije: mogao bi osigurati vodu, a nakon obrade i kisik ili gorivo.
Voda u mineralima nema takvu ulogu. Ne može se jednostavno izdvojiti ni upotrijebiti na licu mjesta. Njezina vrijednost leži u podacima koje nosi o unutrašnjosti Mjeseca i vremenu kada se njegov nekadašnji ocean rastaljene stijene polako hladio.
Sličnu razliku treba imati na umu i kada se govori o kisiku u mjesečevu tlu. I on je vezan u mineralima, a ne prisutan kao plin koji se može prikupiti. Buduće baze mogle bi ga izdvajati složenim postupcima, ali geološki sastav Mjeseca i raspoloživi resursi nisu ista stvar.
Lunar Trailblazer trebao je povezati dijelove priče
NASA-in Lunar Trailblazer lansiran je u veljači 2025. kako bi iz orbite kartirao vodu na mjesečevoj površini. Letjelica je trebala utvrditi gdje se voda nalazi, u kojem je obliku i kako je raspoređena. Veza je izgubljena dan nakon lansiranja, a NASA je misiju kasnije proglasila završenom.
Gubitak sonde nije zaustavio istraživanja, ali je odgodio vrlo detaljno mapiranje površine. Podaci bi bili osobito korisni za južni pol, gdje se planiraju buduća slijetanja zbog mogućih zaliha leda. Mjesečev južni pol ostaje glavno područje potrage za resursima potrebnima za dulji boravak ljudi na Mjesecu.
Lunar Trailblazer nije bio namijenjen istraživanju plašta, ali bi mjerenja površine dala važan kontekst uzorcima iz laboratorija. Prema informacijama NASA-e o misiji, pričuvni instrument Lunar Thermal Mapper čuva se za moguću buduću misiju.
Stare stijene još govore o nastanku Zemlje
U mineralima se ne traži samo voda. Njihov sastav otkriva i koliko je željeza ostalo u mjesečevoj unutrašnjosti te kako su se elementi razdvajali dok se Mjesec hladio. Procjene prema kojima bi mjesečev plašt mogao sadržavati više željeza podsjećaju koliko je slika njegove unutrašnjosti još nepotpuna.
Apollo uzorci stoga ni nakon više od pola stoljeća nisu iscrpljeni. Nove analitičke metode iz istih komadića stijene izvlače podatke koji su prvim istraživačima bili nedostupni. Mjesec pritom ostaje više od odredišta za nove letjelice: u njegovim stijenama sačuvan je dio najranije povijesti Zemlje.
Utjecaj mladog Mjeseca i vodene pare na ranu Zemlju jedna je od tema koje takvi uzorci mogu dodatno rasvijetliti. Potraga za vodom na Mjesecu istodobno otvara pitanje budućih misija i pitanje nastanka svijeta na kojem živimo.