Istraživanje kemijskog sastava siga u meksičkoj spilji donijelo je najpreciznije podatke do sada o sušama koje su pogodile Maje i ubrzale propast njihove civilizacije.
Slojevi siga bilježe godine suša
Znanstvenici sa Sveučilišta u Cambridgeu, zajedno s kolegama iz Meksika i SAD-a, proučavali su stalagmite u spilji na sjevernom Yucatánu kako bi rekonstruirali klimu između 871. i 1021. godine. Analiza omjera izotopa kisika u slojevima siga otkrila je niz višegodišnjih suša, uključujući jednu koja je trajala 13 godina. Prema autorima, takvi prekidi kišnih sezona imali su razoran učinak na poljoprivredu, koja je bila temelj prehrane i gospodarstva Maja.
Ovo razdoblje podudara se sa završnim klasičnim razdobljem Maja, kad su brojni veliki gradovi na jugu bili napušteni, a moćne dinastije naglo prekidane. Po prvi put istraživači su uspjeli izdvojiti podatke o količini oborina u tom razdoblju s ovakvom razinom preciznosti, omogućivši usporedbu klimatskih uvjeta s arheološkim zapisima gotovo iz godine u godinu.
Sige nastaju kapanjem mineralima bogate vode sa stropa spilje na pod, gdje se minerali talože i grade slojeve kroz stoljeća. Svaki sloj, debljine oko 1 milimetar, predstavlja jednu godinu, čuvajući kemijski potpis tadašnjih oborina. Omjeri izotopa kisika u tim slojevima precizan su pokazatelj količine kiše i duljine sušnih razdoblja.
Prethodne analize jezerskih sedimenata dale su grublju sliku klime Maja, no nisu mogle jasno razlučiti pojedine kišne sezone. “Sedimenti su odlični za pregled šireg razdoblja, ali sige nam daju finu rezoluciju koju smo dosad propuštali”, kaže dr. Daniel H. James, voditelj istraživanja.
Poveznica između klime i društvene nestabilnosti
Podaci iz siga pokazuju da su se tijekom završnog klasičnog razdoblja Maja dogodile višegodišnje suše upravo u kišnim sezonama. To je značilo da su usjevi propadali iz godine u godinu, bez mogućnosti oporavka tla i zaliha hrane. James objašnjava da je upravo praćenje svake pojedine kišne sezone ključno: prosjek godišnjih oborina može prikriti kritične gubitke u razdoblju kad usjevi rastu.
Arheološki nalazi već su 1990-ih ukazivali na pad političke aktivnosti i prekide u gradnji monumentalnih građevina tijekom ovog razdoblja. Natpisi na spomenicima prestajali su se pojavljivati u istim godinama koje nova analiza identificira kao sušne. U gradovima poput Chichén Itzá monumentalna gradnja privremeno je stala, što sugerira da su resursi bili usmjereni na preživljavanje, a ne na ceremonijalne i političke projekte.
Maje su razvile složene sustave za navodnjavanje i upravljanje vodom, no ni oni nisu mogli nadoknaditi nedostatak oborina koji je trajao više od desetljeća. Takve ekstremne klimatske prilike vjerojatno su pridonijele promjenama u trgovačkim rutama, porastu sukoba i migracijama stanovništva prema sjeveru.
Istraživači vjeruju da daljnje proučavanje siga u drugim spiljama Yucatána može otkriti i druge važne klimatske obrasce, uključujući učestalost i intenzitet tropskih oluja. Znanstvenici ističu da je ovo i metodološki značajan korak jer pokazuje kako se tehnike koje se obično koriste za istraživanje duboke geološke prošlosti mogu primijeniti i na relativno nedavnu povijest.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
