Život bi mogao opstati ispod površine Marsa i drugih svjetova, oslanjajući se na energiju visokoenergetskih kozmičkih zraka.
Novo istraživanje sa sveučilišta NYU Abu Dhabi pokazalo je da visokoenergetske čestice iz svemira, poznate kao kozmičke zrake, mogu stvoriti energiju potrebnu za podržavanje života ispod površine planeta i mjeseca u našem Sunčevom sustavu.
Studija otkriva da kozmičke zrake u određenim uvjetima ne samo da nisu štetne, već bi zapravo mogle pomoći mikroskopskom životu da preživi. Ti nalazi dovode u pitanje tradicionalno shvaćanje da život može postojati samo u blizini Sunčeve svjetlosti ili vulkanske topline.
Istraživanje, objavljeno u časopisu International Journal of Astrobiology, vodila je Dimitra Atri, glavna istraživačica Laboratorija za istraživanje svemira pri Centru za astrofiziku i svemirske znanosti (CASS) na NYUAD-u.
Tim se usredotočio na učinke udara kozmičkih zraka u vodu ili led ispod površine. Taj udar razbija molekule vode i oslobađa sitne čestice zvane elektroni. Neke bakterije na Zemlji mogu koristiti te elektrone kao izvor energije, slično načinu na koji biljke koriste Sunčevu svjetlost. Taj proces zove se radioliza, i može održavati život i u hladnim, tamnim okruženjima bez svjetlosti.
Korištenjem računalnih simulacija, istraživači su proučavali koliko bi energije taj proces mogao proizvesti na Marsu te na ledenim mjesecima Jupitera i Saturna. Ti mjeseci prekriveni su debelim slojevima leda, a vjeruje se da se ispod površine nalazi tekuća voda. Studija je pokazala da Saturnov ledeni mjesec Enkelad ima najveći potencijal za podržavanje života na taj način, zatim slijedi Mars, a potom Jupiterov mjesec Europa.
“Ovo otkriće mijenja način na koji razmišljamo o tome gdje bi život mogao postojati,” izjavila je Atri. “Umjesto da tražimo samo tople planete obasjane Sunčevom svjetlošću, sada možemo razmotriti i hladna, tamna mjesta, pod uvjetom da ispod površine imaju vode i da su izložena kozmičkim zrakama. Život bi mogao preživjeti na mnogo više mjesta nego što smo do sada zamišljali.”
Studija uvodi novi koncept pod nazivom radiolitička nastanjiva zona. Za razliku od tradicionalne nastanjive zone — područja oko zvijezde u kojem planet može imati tekuću vodu na površini — nova zona fokusira se na mjesta gdje voda postoji ispod površine i gdje je kozmičko zračenje može energizirati. Budući da su kozmičke zrake prisutne diljem svemira, to bi moglo značiti da postoji mnogo više mjesta na kojima bi život mogao postojati.
Ova otkrića pružaju nove smjernice za buduće svemirske misije. Umjesto da tragaju isključivo za znakovima života na površini, znanstvenici bi mogli istraživati i podzemna okruženja na Marsu i ledenim mjesecima, koristeći instrumente koji mogu detektirati kemijsku energiju stvorenu djelovanjem kozmičkog zračenja.
Istraživanje otvara uzbudljive nove mogućnosti u potrazi za životom izvan Zemlje i sugerira da bi čak i najtamnija, najhladnija mjesta u Sunčevom sustavu mogla imati uvjete pogodne za opstanak života.
Ivan je novinar, bloger i autor s više od 15 godina iskustva u digitalnim medijima. Piše o širokom spektru tema, uključujući svemir, astronomiju, znanost, povijest i arheologiju. Objavljuje kao gostujući autor u Večernjem listu, a kao stručni sugovornik gostovao je u emisijama na kanalima Science Discovery i History Channel. Osnivač je portala Kozmos.hr, prvog hrvatskog online magazina posvećenog popularizaciji znanosti i svemira.
