U rukopisu iz 1666. pronađen je opis teleskopa s četiri leće uz koji izričito piše da ga je izradio Galileo Galilei. Takvi se instrumenti u povijesti optike obično pojavljuju tek 1640-ih. Zapis otvara mogućnost da je Galileo s njima eksperimentirao znatno ranije, oko 1630. godine.
Dokument je proučio José María Moreno Madrid sa Sveučilišta u Limericku, koji nalaz predstavlja u novom znanstvenom radu u časopisu Annals of Science. Presudna je bilješka “fabricatum a Galilaeo”, odnosno “izradio Galileo”. Ona je izravan navod o podrijetlu instrumenta, ali sama po sebi još ne potvrđuje tko ga je doista napravio.
Potkralj je tražio dokaz znanja
Opis je 8. kolovoza 1666. u Ciudad de Méxicu sastavio španjolski dominikanac Ignacio Muñoz. Sačuvan je u opsežnom rukopisu Observationes diversarum artium, koji se danas čuva u Španjolskoj nacionalnoj knjižnici. Muñoz je zabilježio dimenzije i raspored dijelova teleskopa te priložio crteže.
Instrument je pripadao markizu od Mancere, potkralju Nove Španjolske. Muñoz je španjolskom kralju Filipu IV. obećao rješenje koje bi unaprijedilo plovidbu njegovih flota, a zauzvrat dobio potporu za povratak u domovinu. Potkralj je posumnjao u njegovo znanje i zatražio da pomno ispita teleskop. Tehnički opis nastao je kao odgovor na taj zahtjev.
Četiri leće umjesto dvije
Broj leća važan je jer se opisani instrument razlikuje od poznatog Galileova teleskopa. U njegovoj uobičajenoj izvedbi dvije leće daju uvećanu, uspravnu sliku, ali je vidno polje usko. Muñoz je opisao drukčiji optički raspored, s četiri konveksne leće.
Takvi su teleskopi služili za promatranje udaljenih predmeta na Zemlji. Dodatne leće omogućavale su ispravljanje orijentacije slike, važno pri promatranju brodova ili krajolika. Četiri leće pritom nisu automatski značile veće povećanje: svaka je donosila i dodatne poteškoće s gubitkom svjetlosti i optičkim pogreškama, objašnjava Talijanski nacionalni institut za astrofiziku.
Trag vodi do darova španjolskom dvoru
Veza s 1630. godinom proizlazi iz Galileovih odnosa sa španjolskim dvorom. Tada je Filipu IV. poslao veliki teleskop, a kraljici su bila namijenjena još dva manja. Posljednji je u Madrid stigao krajem 1631. godine. Moreno Madrid razmatra mogućnost da je jedan od manjih instrumenata poslije darovan markizu od Mancere, koji ga je mogao ponijeti u Meksiko.
Veliki kraljev teleskop istraživač isključuje jer se njegove dimenzije ne podudaraju s Muñozovim opisom. Za preostala dva nije poznat raspored leća. Godina 1630. stoga je dio predložene rekonstrukcije, a ne datum izrade utvrđen na samom instrumentu.
Ako se ta veza potvrdi, rani pokusi s teleskopima s četiri leće morali bi se smjestiti više od desetljeća prije dosad poznatih zapisa iz 1643.–1645. Muñozov opis ujedno bi pružio neuobičajeno detaljan uvid u konstrukciju jednog Galileova instrumenta.
Zasad nedostaje dokument koji bi povezao teleskop iz potkraljeve zbirke s darovima španjolskoj kraljevskoj obitelji. Nije pronađen ni sam instrument. Njegove dijelove danas je moguće proučavati jedino preko mjera i crteža koje je Muñoz ostavio u rukopisu.
