Prije prvog satelita, teleskopi su zabilježili svjetla koja još nemaju objašnjenje

Prije nego što je Sputnik otvorio satelitsko doba, teleskopi su na fotografskim pločama zabilježili kratka svjetla koja se više nikada nisu pojavila. Novo neovisno pretraživanje povijesnog arhiva pronašlo je još 11 takvih događaja, zbijenih u isto razdoblje i u samo dva mala područja neba. Objašnjenje i dalje izmiče, a jedna vremenska podudarnost posebno privlači pozornost: rani nadzemni nuklearni pokusi.

Nebo prije satelita ima jednu veliku prednost

Danas je noćno nebo puno umjetnih tragova. Sateliti, ostaci raketa i svemirski otpad mogu nakratko odbiti Sunčevu svjetlost prema Zemlji i na fotografijama ostaviti točkasti bljesak koji izgleda kao nepoznat izvor svjetlosti.

Fotografske ploče iz prve polovice 20. stoljeća pripadaju drukčijem nebu. U njima nema Starlinka, nema tisuća aktivnih satelita i nema gužve u niskoj Zemljinoj orbiti. Zbog toga su kratkotrajna svjetla snimljena prije 1957. godine neugodna za jednostavna objašnjenja.

Upravo takve pojave godinama traži projekt VASCO, Vanishing & Appearing Sources during a Century of Observations. Istraživači uspoređuju stare i novije preglede neba, tražeći izvore koji su se pojavili, nestali ili neobično oslabjeli. U ranijim analizama izdvojili su i oko stotinu “zvijezda” koje su nestale iz kasnijih pregleda bez jasnog objašnjenja.

Najzanimljiviji dio te potrage odnosi se na razdoblje prije Sputnika. Pregled neba Opservatorija Palomar, poznat kao POSS-I, sniman je od 19. studenoga 1949. do 28. travnja 1957. Na nekim pločama vide se točkasti izvori svjetlosti koji nisu prisutni na fotografijama snimljenima neposredno prije, niti se pojavljuju u kasnijim pregledima.

Drugim riječima, nešto je nakratko zasvijetlilo na staroj astronomskoj fotografiji i zatim nestalo iz povijesti neba.

Drugi arhiv pronašao je isti tip čudnog traga

Novo istraživanje, koje potpisuje umirovljeni NASA-in programer Ivo Busko, nije krenulo od istog arhiva. To je bitan detalj. Busko je koristio APPLAUSE, neovisnu zbirku povijesnih astronomskih ploča snimljenih teleskopima u Njemačkoj.

Pregledao je 532 para ploča nastalih između 1934. i listopada 1957., dakle do lansiranja prvog umjetnog satelita. Rezultat je 11 kratkotrajnih svjetlosnih pojava.

Broj sam po sebi ne bi bio osobito dramatičan. Stare fotografske ploče pune su problema. Prašina, sitne dlačice, tragovi prstiju, kemijske mrlje, greške u emulziji i oštećenja nastala tijekom vremena mogu prevariti oko i algoritam. Ponekad se takva mrlja može početi ponašati gotovo kao lažna zvijezda.

No kod ovih 11 pojava pojavljuje se obrazac. Sve su zabilježene u samo dva mala područja neba. Nisu sve snimljene iste noći, ali se vremenski skupljaju u isti uski prozor, od 1949. do 1953. godine. To je posebno zanimljivo jer se velik dio pregledanih ploča nalazi izvan tog razdoblja.

Takav raspored ne rješava slučaj. Ali ga čini težim za gurnuti pod običnu arhivsku slučajnost.

Svjetlost je možda stvarno prošla kroz teleskop

Najslabija točka ovakvih priča uvijek je ista: možda se ne radi o nebu, nego o ploči.

Busko je zato tražio tragove koji bi pokazali je li svjetlost doista prošla kroz optiku teleskopa. Prema njegovu radu, pronađeni izvori nose optički potpis teleskopske kome, izobličenja koje nastaje u samom teleskopu. Ako je taj zaključak točan, signal nije naknadna mrlja na ploči, nego svjetlost koja je u trenutku snimanja došla kroz instrument.

To ne znači da je izvor bio daleka zvijezda, egzotičan objekt ili nešto još neobičnije. Znači samo da najjednostavnije objašnjenje, “ploča je prljava ili oštećena”, postaje slabije.

Busko odbacuje i asteroide kao vjerojatno objašnjenje za ovaj skup događaja. Ekspozicije su trajale deset minuta, pa bi se kod asteroida očekivao barem trag gibanja ili zamućenje. Osim toga, u odgovarajućim područjima neba i u to vrijeme nisu zabilježeni poznati asteroidi koji bi odgovarali položajima izvora.

Buskov nalaz još treba potvrditi, ali ga nije lako odbaciti. Slični kratkotrajni tragovi sada se pojavljuju i u drugom arhivu starih astronomskih ploča, neovisno o podacima koje je ranije proučavao tim VASCO-a.

Nuklearni pokusi bacaju sjenu na stare astronomske ploče

Najdelikatniji trag u cijeloj priči vodi prema ranim nuklearnim pokusima. Stephen Bruehl i Beatriz Villarroel ranije su upozorili da se dio kratkotrajnih svjetala iz vremena prije Sputnika pojavljuje u istom razdoblju u kojem su velike sile intenzivno isprobavale nuklearno oružje u atmosferi.

Od 1951. do 1957. Sjedinjene Države, Sovjetski Savez i Velika Britanija izveli su najmanje 124 nadzemna nuklearna pokusa. Upravo u tom vremenskom okviru pojavljuju se i neki od neobičnih tragova na astronomskim pločama.

To nije dokaz da su nuklearne eksplozije proizvele ta svjetla. Još manje je dokaz za internetske priče o NLO-ima i navodnim posjetima tijekom nuklearnih pokusa. Takvih podataka nema.

Ipak, podudarnost je dovoljno neobična da je istraživači nisu odbacili. Raniji radovi upozorili su i na još jedan detalj: slični izvori rjeđe su se pojavljivali kada su teleskopi gledali prema dijelu neba koji je bio u Zemljinoj sjeni. Ako se taj obrazac potvrdi, više bi odgovarao nekom izvoru koji odbija Sunčevu svjetlost u blizini Zemlje nego slučajnim oštećenjima na pločama.

Busko ne iznosi konačno objašnjenje. Njegovi se podaci mogu uklopiti u ranije uočenu vezu s nuklearnim pokusima, ali i u mogućnost da su teleskopi slučajno uhvatili kratke odsjaje Sunčeve svjetlosti na rotirajućim, zrcalnim objektima u prostoru oko Zemlje.

Zasad ostaje neobičan arhivski trag. Na fotografskim pločama iz vremena prije satelita vide se kratkotrajna svjetla koja ne odgovaraju poznatim asteroidima, ne izgledaju kao obične mrlje i pojavljuju se u godinama kada su se nadzemni nuklearni pokusi odvijali velikom učestalošću.

Ivan Petričević

Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.