Krajem četvrtog tisućljeća prije naše ere u Europi naglo prestaje gradnja megalitskih grobnica, jednog od najupečatljivijih obilježja neolitika. Nova analiza drevne DNK iz grobnice u sjevernoj Francuskoj upućuje na to da taj prekid dolazi zajedno sa snažnim padom broja stanovnika, nakon kojega ista grobna mjesta počinju koristiti druge skupine pristigle s juga.
Ranije genetičke analize iz Skandinavije već su pokazale da se prestanak gradnje megalitskih grobnica poklopio s naglom smjenom stanovništva. Ondje su neolitičke poljoprivrednike zamijenile skupine doseljene iz euroazijske stepe. Kako bi provjerili je li se sličan obrazac pojavio i drugdje u Europi, autori novog rada analizirali su DNK 132 osobe pokopane u neolitičkoj grobnici tipa allée sépulcrale na nalazištu u mjestu Bury, nedaleko od Pariza.
Dvije faze iste grobnice
Rezultati pokazuju da je grobnica korištena u dva jasno odvojena razdoblja. Prvo traje otprilike od 3200. do 3100. godine prije naše ere i obilježeno je ljudima lokalnog podrijetla. Drugo počinje nakon prekida, oko 2900. godine prije naše ere, a u njemu se pojavljuju osobe s iberijskim i južnofrancuskim genetičkim obilježjima. Istraživači zato govore o jasnom prijelomu između dviju populacija koje su koristile isto mjesto ukopa.
Takav obrazac ne pojavljuje se samo na nalazištu u mjestu Bury. Autori navode da su slične smjene stanovništva zabilježene i u neolitičkim grobnicama u Njemačkoj, Danskoj i Švedskoj, na početku trećeg tisućljeća prije naše ere. Na nalazištu u mjestu Bury promjena se ne vidi samo u DNK nego i u pogrebnim običajima. U starijoj fazi pokojnici su uglavnom polagani ispruženo, poravnati s glavnom osi grobnice, dok u mlađoj fazi takav raspored nestaje, a tijela su češće položena u zgrčenom položaju.
Što je izazvalo slom
Pitanje koje ostaje otvoreno jest što je izazvalo tako širok neolitički pad stanovništva. U najstarijoj fazi ukopa na nalazištu u mjestu Bury pronađen je neobično velik broj kostura novorođenčadi i djece, što autori tumače kao mogući znak pojačane smrtnosti među najmlađima. Među mogućim uzrocima spominju rat, glad ili izbijanje bolesti.
U istim kosturima iz prve faze pronađene su i visoke razine DNK opasnih uzročnika bolesti, među njima i bakterije Yersinia pestis, uzročnika kuge. Istraživači pritom naglašavaju da zasad nema dovoljno čvrstih dokaza za tvrdnju da je upravo kuga sama izazvala slom populacije, ali drže da je ukupno opterećenje zaraznim bolestima moglo biti jedan od čimbenika.
Rad objavljen u časopisu Nature Ecology and Evolution nalaze iz mjesta Bury uklapa u širu sliku Europe na prijelazu iz četvrtog u treće tisućljeće prije naše ere. Autori zato razmatraju mogućnost da su i širenje skupina sa sjevera Iberijskog poluotoka i prodor populacija iz stepe bili odgovor na isti demografski slom, koji je iza sebe ostavio prostor u koji su se potom proširile susjedne zajednice.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
