NASA-ina letjelica New Horizons ponovno se javila iz dubine vanjskog Sunčeva sustava nakon najdulje hibernacije u svojoj misiji. Signal je do Zemlje putovao gotovo devet sati, a letjelica se sada nalazi oko 9,5 milijardi kilometara od nas.
Ovo nije tek rutinska provjera letjelice koja je davno odradila svoj najpoznatiji posao. New Horizons je tijekom mirovanja nastavio prikupljati podatke o Kuiperovu pojasu, svemirskoj prašini i rubnim dijelovima Sunčeva utjecaja, području koje je još uvijek slabo istraženo.
Letjelica koja se javlja s ruba Sunčeva sustava
Kontrolori misije u Laboratoriju za primijenjenu fiziku Sveučilišta Johns Hopkins potvrdili su 23. lipnja da se New Horizons probudio iz hibernacije duge 321 dan. Letjelica je djelovala prema naredbama koje su joj poslane još prošlog srpnja, a potvrda je stigla preko NASA-ine mreže Deep Space Network.
New Horizons je javio da je u dobrom stanju. Tijekom hibernacije tim nije slao nove naredbe niti preuzimao podatke, ali letjelica nije bila potpuno “isključena”. Svaki tjedan slala je kratki statusni signal, a prema riječima voditeljice operacija Alice Bowman, svaka je provjera bila zelena.
Misija je najpoznatija po povijesnom proletu kraj Plutona 2015. godine i kasnijem susretu s objektom Arrokoth u Kuiperovu pojasu. No važna je i zato što je New Horizons pronašao neočekivane tragove na rubu Sunčeva sustava, a novo buđenje znači da se ta priča nastavlja još dalje od područja koje su ljudi dosad izravno istražili.
Hibernacija nije bila tišina
Za letjelicu koja putuje ovako daleko, hibernacija je način štednje resursa. No New Horizons je i tijekom mirovanja bilježio podatke pomoću instrumenata za proučavanje plazme, energetskih čestica i svemirske prašine.
Posebno su važna mjerenja iz heliosfere, golemog područja oko Sunca koje oblikuje solarni vjetar. U tom prostoru čestice sa Sunca postupno gube snagu, a granica prema međuzvjezdanom prostoru nije oštra crta nego složeno i promjenjivo područje. Upravo zato su podaci letjelica poput New Horizonsa dragocjeni. Malo je instrumenata koji mogu mjeriti te uvjete izravno, iz same dubine vanjskog Sunčeva sustava, gdje se nastavlja priča o Kuiperovu pojasu i njegovu mogućem širem nastavku.
U idućim tjednima tim će najprije preuzeti podatke o stanju letjelice, a zatim i znanstvene podatke iz instrumenata. NASA navodi da će spektrograf Alice promatrati raspodjelu vodika u vanjskoj heliosferi, dok će instrumenti SWAP, PEPSSI i Venetia Burney Student Dust Counter nastaviti mjeriti solarni vjetar, energetske čestice i prašinu.
Stara misija mora naučiti raditi još dalje
New Horizons je lansiran u siječnju 2006. godine. Proletio je kraj Jupitera 2007., zatim kroz sustav Plutona 2015., a 2019. posjetio Arrokoth, prvi objekt Kuiperova pojasa koji je čovječanstvo istražilo izbliza.
No letjelica sada radi u uvjetima koji su sve zahtjevniji. Sunce je slabije, dostupna energija postupno se smanjuje, a radio signalima treba sve više vremena da prijeđu udaljenost do Zemlje. Zbog toga tim uvodi nadogradnje zemaljskog softvera i koristi novu autonomnu logiku, kako bi letjelica mogla sigurnije raditi daleko od izravnog i brzog nadzora.
Službena stranica misije New Horizons donosi širi pregled njezina puta od Zemlje do Plutona i dalje prema Kuiperovu pojasu. Prema najnovijim informacijama o stanju letjelice, jedan od najudaljenijih ljudskih instrumenata i dalje radi, mjeri i šalje podatke iz područja u kojem se Sunčev sustav postupno otvara prema međuzvjezdanom prostoru.