NASA-in povratak na Mjesec više se ne svodi samo na kapsulu Orion i sljedeće astronaute. Američka svemirska agencija već naručuje terenska vozila, landere i dronove koji bi trebali stići na Mjesec prije posade i pripremiti teren za mnogo ambiciozniji cilj: trajnu prisutnost ljudi u području južnog pola.
Prvi ugovori pokazuju kako će izgledati početak nove lunarne infrastrukture. Prije nego što astronauti ponovno zakorače na površinu, Mjesec bi trebali obići robotski izviđači, terenska vozila i letjelice koje će mapirati područje, testirati opremu i smanjiti rizik za prve posade programa Artemis.
Strojevi trebaju stići prije astronauta
NASA je u svibnju 2026. predstavila prve tri misije programa Moon Base, zamišljene kao početak gradnje sustavne prisutnosti na Mjesecu. Plan se oslanja na privatne američke tvrtke, a među najvažnijim imenima su Blue Origin, Astrolab, Lunar Outpost i Firefly Aerospace.
Blue Origin Jeffa Bezosa dobio je zadaću dostaviti opremu na površinu Mjeseca pomoću landera Blue Moon Mark 1, poznatog i kao Endurance. Misija Moon Base I trebala bi poletjeti najranije u jesen 2026. i sletjeti na područje Shackleton Connecting Ridgea, u blizini lunarnog južnog pola. NASA taj let vidi kao provjeru tehnologija koje bi trebale smanjiti rizik za kasnija ljudska slijetanja u sklopu programa Artemis.
Još važniji za budući rad na površini bit će lunarno terensko vozilo, odnosno LTV. Astrolab i Lunar Outpost dobili su ugovore vrijedne oko 219 i 220 milijuna dolara za razvoj prvih takvih vozila. Ona nisu zamišljena samo kao prijevoz za astronaute. Trebala bi moći raditi i bez posade, kretati se autonomno ili na daljinsko upravljanje te prikupljati podatke prije dolaska ljudi.
Firefly Aerospace trebao bi na Mjesec dopremiti prve NASA-ine MoonFall dronove. Njihova je zadaća pregledati teško dostupan teren, mapirati područje oko buduće postaje i pomoći u odabiru sigurnih lokacija za slijetanje, kretanje vozila i postavljanje opreme.
Južni pol Mjeseca postaje prvo veliko gradilište programa Artemis
NASA ne cilja bilo koji dio Mjeseca. Najveći interes usmjeren je na područje južnog pola, gdje se nalaze trajno zasjenjeni krateri, ekstremno hladne zone i lokacije na kojima bi se mogao nalaziti vodeni led. To je znanstveno i strateški vrijedan prostor, ali i jedno od najzahtjevnijih mjesta za rad na lunarnoj površini.
Zato prva faza ne počinje velikim nastambama, nego provjerom sustava bez kojih ondje nema dugotrajnog boravka. NASA mora znati kako se vozila kreću po mjesečevoj prašini i kamenju, kako mlazovi landera mijenjaju površinu pri slijetanju, gdje su najopasniji nagibi, kako održati stabilnu vezu i kako zaštititi opremu tijekom duge lunarne noći.
Prema NASA-inom planu, prva faza razvoja traje do 2029. godine. U tom bi razdoblju aktivnosti na Mjesecu trebale naglo porasti, od robotskih misija i testova mobilnosti do prvih komunikacijskih i navigacijskih sustava, opreme za grijanje i početnih energetskih rješenja. NASA navodi da bi ta faza mogla uključivati do 25 misija i 21 slijetanje.
To je velik odmak od ere Apolla. Tada je Mjesec bio odredište kratkih ekspedicija. Novi plan više nalikuje pripremi udaljenog znanstvenog i tehnološkog terena, s vozilima, energetikom, komunikacijama, robotikom i kasnijim nastambama
Artemis II je bio povratak oko Mjeseca, ali sljedeći korak je logistika
Ovaj novi plan dolazi nedugo nakon misije Artemis II, tijekom koje su četiri astronauta obišla Mjesec u kapsuli Orion. Bio je to prvi let ljudi oko Mjeseca u više od pola stoljeća i važan test sustava za duboki svemir.
No NASA sada jasno pokazuje da letovi s posadom nisu dovoljni za trajni povratak. Artemis III, planiran za 2027., trebao bi testirati spajanje Oriona s komercijalnim lunarnim landerima u Zemljinoj orbiti. Prvo novo slijetanje astronauta na Mjesec NASA cilja za početak 2028., u sklopu misije Artemis IV.
Do tada bi dio opreme već trebao biti na površini. Takav redoslijed pokazuje kako NASA zamišlja novu fazu istraživanja: astronauti ne bi trebali doći na prazno mjesto, nego u područje koje su roboti već djelomično pregledali, izmjerili i pripremili.
Druga faza, od 2029. do 2032., trebala bi donijeti širenje infrastrukture. NASA u toj fazi predviđa snažnije solarne sustave, početne nuklearne energetske sustave, naprednije rovere, poboljšane MoonFall dronove i prve elemente za boravak ljudi. U planu su i komunikacijske mreže koje bi omogućile pouzdan prijenos podataka preko područja lunarnog južnog pola.
Treća faza, u 2030-ima, trebala bi omogućiti dulji boravak astronauta u specijaliziranim stalnim nastambama. Carlos García-Galán, izvršni voditelj programa Moon Base, opisao je cilj vrlo izravno: tek tada će NASA moći reći da je trajno ondje i da se ne povlači.
Mjesečeva postaja kao priprema za Mars
NASA svoj plan ne predstavlja samo kao znanstveni projekt. Agencija otvoreno govori o stvaranju lunarne ekonomije, o uključivanju privatnih tvrtki i o Mjesecu kao poligonu za kasnije misije prema Marsu.
Administrator NASA-e Jared Isaacman naglasio je da se povratak približava i da agencija ne namjerava usporiti. Prema njegovu tumačenju, cilj nije samo doći do Mjeseca, nego ondje izgraditi sustav koji može poduprijeti znanost, tehnologiju, gospodarstvo i kasnija putovanja dublje u Sunčev sustav.
Posebno je zanimljiva zamisao da bi buduća mjesečeva postaja mogla obuhvatiti vrlo veliko područje. García-Galán zamišlja prostor koji bi se protezao preko stotina četvornih kilometara, s MoonFall dronovima raspoređenima na rubnim točkama područja. NASA taj koncept prikazuje i kao način da se poštuje oprema drugih država i partnera koji bi se mogli nalaziti u blizini.
U praksi, najveći izazov neće biti samo slijetanje ljudi. Teži dio bit će sve ono što dolazi prije i poslije: pouzdana energija, grijanje u ekstremnoj hladnoći, komunikacija preko teškog terena, kretanje vozila bez posade, održavanje opreme i sigurnost astronauta daleko od Zemlje.
Ako NASA-in raspored izdrži političke, tehničke i financijske pritiske, Mjesec bi u sljedećih nekoliko godina mogao prestati biti samo odredište povijesnog povratka. Mogao bi postati prvo mjesto izvan Zemlje na kojem ljudi počinju graditi infrastrukturu prije nego što se ondje zaista nastane.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
