Na rimskom arheološkom nalazištu A Cibdá de Armea na sjeverozapadu Španjolske, arheolozi su pronašli dokaze koji upućuju na to da su stari Rimljani ukrašavali svoje amajlije fosilima izumrlih morskih člankonožaca, poput trilobita, moguće u uvjerenju da ti drevni ostaci posjeduju magične ili zaštitne moći.
Fosil trilobita, datiran između 1. i 3. stoljeća nove ere, nosi više iznimnih obilježja: riječ je o prvom potvrđenom primjerku iz rimskog razdoblja, jednom od svega tri poznata slučaja u svijetu u kojima su ljudi prije više od tisuću godina namjerno prikupljali i koristili trilobite, te jedanaestom trilobitu pronađenom u arheološkom kontekstu.
Studija objavljena u časopisu Archaeological and Anthropological Sciences navodi da fosil pokazuje jasne tragove namjernih modifikacija, izvedenih kako bi se nosio kao privjesak ili narukvica.
Specifične tafonomske karakteristike
Fosil ima specifične tafonomske karakteristike, tragove koji otkrivaju uvjete i mjesto očuvanja tijekom vremena. Istraživači su ustanovili da je fosil sačuvan kao prirodni odljev mineraliziran željeznim oksidom, što mu daje prepoznatljivu crvenkastu boju. Takvo duboko trošenje odgovara uzorcima iz južne središnje iberijske zone, udaljene oko 430 kilometara od mjesta pronalaska, što upućuje na to da su ga Rimljani namjerno prenijeli.
Trilobit je otkriven u istom arheološkom sloju kao i brončani novčić cara Augusta, što nije iznenađenje s obzirom na povijesne izvore koji bilježe Augustovu fascinaciju fosilima tijekom rimskog razdoblja.
Prema pisanju povjesničara Svetonija, August je bio strastveni kolekcionar koji je fosile ne samo uvozio iz Grčke, već ih je i osobno iskapao na otoku Capri. Njegova vila navodno je bila dom jednog od prvih paleontoloških muzeja, u kojem je izlagao kosti “drevnih divova i čudovišta”, ono što danas nazivamo fosilima.
Što su pokazale analize?
Istraživači su trilobita identificirali kao pripadnika roda Colpocoryphe, na temelju segmentiranog egzoskeleta, dviju uzdužnih brazdi, dvaju glatkih pleuralnih polja (prsnih režnjeva) s obje strane repnog dijela, te proporcionalne širine aksijalnog režnja koji se proteže duž cijelog tijela.
Na fosilu nisu pronađeni otvori ni probušeni kanali koji bi jasno upućivali na to da je služio kao ukras. Ipak, znanstvenici pretpostavljaju da je trilobit mogao biti ugrađen u nakit, vjerojatno uz pomoć metalnog okvira ili stiskača, od materijala poput zlata ili srebra.
Mikroskopska analiza i fotografije visoke kontrastnosti otkrile su tragove ljudske intervencije, uključujući sedam umjetno brušenih faseta na lijevoj strani i donjoj površini fosila. Te su modifikacije, smatra se, izvedene kako bi se fosil izravnao i mogao umetnuti u privjesak ili narukvicu.
Studija pokazuje kako jedan jedini artefakt iz prošlosti može poslužiti kao dragocjen uvid u svakodnevni život i vjerovanja drevnih civilizacija.
Ivan je novinar, bloger i autor s više od 15 godina iskustva u digitalnim medijima. Piše o širokom spektru tema, uključujući svemir, astronomiju, znanost, povijest i arheologiju. Objavljuje kao gostujući autor u Večernjem listu, a kao stručni sugovornik gostovao je u emisijama na kanalima Science Discovery i History Channel. Osnivač je portala Kozmos.hr, prvog hrvatskog online magazina posvećenog popularizaciji znanosti i svemira.