U potrazi za rješenjima koja bi mogla ublažiti klimatske promjene, znanstvenici su razmatrali niz mogućnosti – od praktičnih do gotovo nevjerojatnih. Nedavno je predložena ideja koja se izdvaja svojom odvažnošću: raspršivanje dijamantne prašine vrijedne nevjerojatnih 200 bilijuna dolara u Zemljinu atmosferu kako bi se planet ohladio. Koliko god ova ideja zvučala fantastično, iza nje stoje ozbiljna znanstvena istraživanja.
Ovaj prijedlog nije zamišljen kao praktično ili ekonomski održivo rješenje, već kao znanstvena vježba koja istražuje svaku moguću opciju. Kako se suočavamo s klimatskim promjenama, potrebno je razmotriti i najneobičnija rješenja. No, može li ovaj ekstravagantni pristup doista pomoći u borbi protiv klimatskih promjena?
Kako bi to funkcioniralo?
Prema studiji objavljenoj u časopisu Geophysical Research Letters, ubrizgavanje oko pet milijuna tona dijamantne prašine u atmosferu svake godine moglo bi sniziti globalnu temperaturu za gotovo 1,6°C. Ova radikalna intervencija, iako iznimno skupa, teoretski bi mogla spriječiti da globalno zagrijavanje prijeđe kritičnu granicu od 1,5°C – točku nakon koje bi klimatske promjene mogle postati nepovratne.
Međutim, provedba ovog plana bila bi iznimno zahtjevna – trajala bi 45 godina i koštala nevjerojatnih 200 bilijuna dolara. Iako cijena i kompleksnost čine ovu metodu nevjerojatnom, ona predstavlja samo jednu od mnogih opcija koje znanstvenici razmatraju u borbi protiv klimatskih promjena.
Stratosferska aerosolna injekcija: Tehnika budućnosti?
Ovaj prijedlog pripada kategoriji solarne geo-inženjerske tehnike poznate kao stratosferska aerosolna injekcija (SAI). Ova metoda uključuje ispuštanje sitnih čestica u gornje slojeve atmosfere kako bi reflektirale dio Sunčeve svjetlosti, smanjujući tako globalne temperature. No dijamanti nisu jedina tvar koja je razmatrana – znanstvenici su također testirali sumpor i još pet drugih vrsta aerosola.
Koristeći napredni 3D klimatski model, istraživači su simulirali efekte ubrizgavanja aerosola tijekom gotovo pet desetljeća, analizirajući koliko se tvari uspješno zadržavaju u atmosferi te koliko se zgrušavaju u veće čestice, što bi smanjilo njihov učinak. U idealnom scenariju, čestice bi morale ostati ravnomjerno raspoređene kako bi spriječile zadržavanje topline u pojedinim dijelovima atmosfere.
Zanimljivo, prašina od dijamanata pokazala se kao iznimno učinkovit kandidat. Čestice nisu stvarale grudice, a dugo su ostale u zraku, bez opasnosti da izazovu kiselinske kiše. S druge strane, sumpor, iako pristupačniji, pokazao je sklonost stvaranju grudica, što smanjuje njegovu učinkovitost.
Sumpor je realnija opcija
Iako dijamanti teoretski daju bolje rezultate, sumpor je daleko praktičniji. “Sumpor je praktički besplatan,” objašnjava Douglas MacMartin, inženjer s Cornell Sveučilišta koji je sudjelovao u ovoj studiji. Proučavanje učinaka sumpora u atmosferi može se usporediti s vulkanskim erupcijama, koje prirodno oslobađaju sumpor u velikim količinama. Osim toga, sumpor je lakše raspršiti zrakoplovima u obliku plina, što smanjuje logističke izazove.
MacMartin priznaje vrijednost istraživanja drugih materijala, ali ostaje realan: “Ako me danas pitate što će se koristiti, to će biti sumpor.” Drugim riječima, iako ideja o dijamantima u atmosferi zvuči sjajno, sumpor je trenutno najizvedivija opcija.
Zašto je važno istraživati ovakve ideje?
Unatoč tome što prijedlog dijamantne prašine zvuči nevjerojatno, istraživanja poput ovog pružaju važne uvide u moguće metode borbe protiv klimatskih promjena. Kako ističe Shuchi Talati, osnivačica organizacije Alliance for Just Deliberation on Solar Geoengineering, razumijevanje fizikalnih svojstava različitih čestica ključno je za buduće rasprave o klimatskim intervencijama.
“Potrebno je istražiti sve mogućnosti prije nego donesemo odluke koje bi mogle imati globalne posljedice,” naglašava Talati. Iako dijamanti možda nikada neće biti upotrijebljeni, ovakve studije pružaju dragocjena saznanja i postavljaju temelje za daljnja istraživanja i diskusije o mogućim rješenjima klimatske krize.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
