Na jednom dijelu Marsa mogao bih reči da… vrijeme se vidi golim okom, jer je površina doslovno izrešetana tragovima davnih udara. Upravo takav prizor zabilježio je ESA-in orbiter Mars Express iznad Arabia Terra, goleme ravnice u drevnim marsovskim visoravnima. Fotografija je prepuna kratera koji nisu samo “rupe u tlu”, nego geološki dnevnik star više milijardi godina, sa znakovima vjetra, urušavanja stijena, vulkanskih minerala i mogućeg dodira s vodom.
Arabia Terra spada među najstarije terene na planetu, pa nije čudo da je toliko “izbušena”. Naime, ovaj dio Marsa imao je između 3,7 i 4,1 milijardu godina da skuplja udarne ožiljke, nastale kada su svemirske stijene jurile prema površini i sudarale se s planetom. Na snimci se vidi samo dio tog mozaika: neki su krateri ispunjeni izrazito tamnim materijalom, drugi su prekriveni svjetlijim pijeskom i valovitim dinama, a na trećima se prepoznaju urušeni zidovi i rubovi koje je erozija s vremenom “pojela”.
Krater Trouvelot otkriva svoju starost
Najupadljiviji krater na prikazu zove se Trouvelot i toliko je velik da izlazi iz kadra prema donjem desnom rubu. Širok je oko 130 kilometara, a njegovi detalji odaju da je vrlo star. Rub mu se već odavno počeo osipati, unutarnji zidovi nisu glatki nego terasasti i neravni, a dijelovi su se tijekom vremena urušavali pod vlastitom težinom. Povrh svega, po njegovoj unutrašnjosti i oko njega vide se manji krateri koji se preklapaju i “sjede” jedan na drugome, što znači da su nastajali nakon što je Trouvelot već postojao.
U prikazu se spominje i praktičan detalj: pojedine strukture i oblici na slici mogu se lakše uočiti jer su jasno označeni kada se na samu sliku klikne, pa se reljef može istraživati gotovo kao karta.
Tamne stijene, dine i svijetli humak
S lijeve strane Trouvelota nalazi se još jedna udubina koja izgleda još starije i jače erodirano. Njezin je rubni zid gotovo potpuno istrošen, a redoslijed događaja otkriva sama geometrija: Trouvelot presijeca taj stariji krater, što upućuje da je ovaj nastao prvi.
Dno tog starijeg kratera gotovo je u cijelosti prekriveno tamnom stijenom bogatom mineralima poput magnezija, željeza, piroksena i olivina. To su takozvane mafične stijene, koje se često povezuju s vulkanskim procesima. Ipak, ovdje se otvara više mogućnosti: takav materijal mogao je biti izbačen na površinu samim udarima koji su formirali kratere, a zatim su ga vjetrovi raznosili po terenu, dok je gravitacija vukla materijal niz kraterske padine.
S druge strane, Trouvelot pokazuje još jednu jasnu “rukopisnu” liniju marsovske klime: tamni materijal u njemu vjetar je oblikovao u valovite dine, konkretno u barkan dine. Prepoznatljive su po srpastom, polumjesečastom obliku i nastaju kada vjetrovi većinom pušu u jednom smjeru. Mars Express je takve dine na Marsu već viđao, primjerice u sjevernoj polarnoj regiji i blizu velike vulkanske pokrajine Tharsis.
U sredini tamnog materijala unutar Trouvelota nalazi se još jedan detalj koji odskače: svijetli tumul dug oko 20 kilometara, prekriven grebenima i žljebovima. Slični tumuli uočeni su i drugdje na Marsu, primjerice u obližnjem krateru Becquerel, koji je Mars Express snimio 2013. i 2014. Takve strukture često pokazuju znakove minerala koji su došli u kontakt s vodom, ili su nastali u njezinoj prisutnosti, i obično su znatno svjetliji od okoline.
Uloga vode u nastanku tih tumula vjerojatno je važna, ali mehanizam još nije do kraja razjašnjen. Prema jednoj mogućnosti, nastali su u jezeru ili moru u marsovskoj prošlosti. Druga pretpostavka kaže da su se slojevi svijetle stijene postupno nakupljali dok je podzemna voda, iz i ispod površine, pod tlakom prodirala prema gore i miješala se sa sedimentom koji je vjetar nanosio na dno kratera.
Snimku je zabilježila stereokamera visoke razlučivosti, jedan od osam instrumenata na letjelici Mars Express. Orbiter istražuje Mars od lansiranja 2003. godine i već više od dva desetljeća kartira površinu u boji i u tri dimenzije, u razlučivosti kakva je donedavno bila izvan dosega. Takvi prizori, detalj po detalj, pomažu rekonstruirati prošlost planeta: od dina koje je oblikovao vjetar, preko rubova kratera koje je vrijeme istrošilo, do mineralnih tragova koji upućuju na nekadašnju prisutnost vode.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
